»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

6. nedjelja kroz godinu (A): Čistoća srca


Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37

PDF za preuzimanje


Evanđelje ponekad zbunjuje, rekli bismo da pretjeruje. Tako Isus veli: „Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu’. A ja vam kažem, svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.“ Što se želi reći? Isus ovdje ulazi u srž problema. Treba naime držati čistim vlastito srce: misli i želje. Drugom zgodom on objašnjava zašto je to važno. Veli: „Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.“ Tako se, nažalost, stvarno može dogoditi da čovjek godinama u sebi gaji mržnju ili zavist, da godinama žudi za tuđom stvari, da godinama žudi za ružnom osvetom. I onda – gle! – dođe prigoda i dogodi se zlo i zločin koji ostale ljude zaprepasti. „Kako je mogao“, reći će. Međutim, očito je: on je to godinama u svom srcu zapravo činio i sada se samo ostvarilo ono što je u sebi nosio.

U istom govoru Isus nastavlja. Veli: „Čuli ste da je rečeno: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ Zvuči prestrogo? Uopće ne. Ja sam ono što mislim, što osjećam, što želim, ne nužno ono što činim. Čovjek ružnim mislima – kao što je ovdje riječ o mislima na preljub – onečišćuje sebe, onečišćuje sliku svoga bližnjega. Čak, ako se nikada i ne ostvari ono što je u požudi poželio učiniti, i tada je njegovo srce onečišćeno. Nadalje, mi samo mislimo da je naša duša zaključana soba. Ne. Ono što čovjek misli, ono o čemu mašta i sanja, ono za čim žudi, nužno se i na izvan očituje, nužno nas uvjetuje i to se na neki način i na izvan osjeti, sluti, vidi. To nas uvjetuje, to nas obilježava. Pa onda u sebi jesmo ili zlobnici, ili zavidnici ili mrzitelji ili preljubnici. Iz zla srca izlazi zlo, iz dobra srca izlazi dobro. To psiholozi nazivaju neverbalnom komunikacijom.