Oznaka: 7. nedjelja kroz godinu (C)

Pavao u drugom čitanju (1 Kor 15, 45-49) pokušava odgovoriti na pitanje kako će se dogoditi uskrsnuće, jer svi znamo da tjelesa sahranjena u grob nakon nekog vremena istrunu. Kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i nebeskoga (1 Kor 15,49). Dakle, kao što živimo zemaljsku dimenziju života, živjet ćemo također i nebesku – živjet ćemo nebeskim životom. Kakvo će to tijelo biti? Kao što je bilo tijelo Isusa uskrsloga. To je tijelo koje ih je bilo fasciniralo; koje je preporodilo njih slabe i plašljive učenike. Koji je put, kroz koja vrata se ulazi u takav način postojanja? O tim vratima govori danas Isus u Evanđelju (Lk 6, 27-38). Učenicima kaže da trebaju zauzeti novi stav prema onima za koje smatraju da im čine zlo. Trebaju četiri stvari: ljubiti ih, činiti im dobro, blagosli...

Navikli smo razmišljati o Isusu kao o borcu za prava malenih, siromašnih i obespravljenih. Držimo ga nekim tko je bio za društvenu pravdu i pravične odnose među ljudima jer se zanimao za malene i obespravljene na svim razinama društvenih struktura. Teško bismo, međutim, ovakva uvjerenja mogli potkrijepiti nekim primjerom njegovih pouka ili zauzetih stavova, jer on nije držao lekcije na razini društvene zajednice, niti je najavljivao ikakve društvene reforme i zaokrete. Osim toga,  današnje Evanđelje (Lk 6,27-38) donosi vrlo neobičan nauk koji odudara od naših uvriježenih uvjerenja, jer čitamo kako Isus od svojih učenika traži ne samo da ljube i blagoslivlju svoje progonitelje, već i da pružaju i drugi obraz, te da onima koji otimaju i ištu dadnu i više nego što otimaju i traže. Sv...

Pružiti drugi obraz? „Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?“ (Rim 11,34). Upravo nam to pada na pamet kada opet u današnjem evanđelju čujemo (Lk 6,27-38): „Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi.“ Možemo li to doista tako lako razumjeti? Možemo li mi to samo tako prihvatiti? Neki pokušavaju biti duhoviti pripovijedajući kako je netko jednom prilikom upravo tako i postupio: kada je udaraču pružio i drugi obraz i tako dobio i drugi udarac, onda je zasukao rukave, stisnuo šake i rekao: „Ovdje sada prestaje evanđelje...“ Uza sve duhovitosti, pitanja ipak ostaju. Traži li Isus doista od nas da posvema pustimo nasilnike da rade što im se prohtije? Kako razumjeti, kako protumačiti ove Isusove riječi? Kao i uvijek, bit će najbolje i ovdje tumačiti Pismo sa...

Uvod i pokajnički čin Tko smo i odakle dolazimo? Ljudi smo, hodamo po ovaj zemlji, ali odlazimo od Boga, proizlazimo iz Božjega srca, jer nas je on stvorio na svoju sliku. Onda kada smo pravi ljudi, u nama sja Božja slika. Kad je u nama živa i jasna Božja slika, onda smo pravi ljudi. A božja slika u nama – to je sposobnost da volimo, da praštamo, da budemo dobrostivi. To je ona božanska snaga i ona božanska iskara u nama. Ispitajmo se na početku ove svete mise koliko smo dopustili toj božanskoj iskri da sjaji u našem životu, a koliko smo zanemarivali božju zapovijed o praštanju i milosrđu. Gospodine, ti si nas stvorio da budemo tvoja vjerna slika. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas učiš da ljubimo svakog čovjeka onako kako ga ljubi sam Bog. Kriste, smiluj se! ...