Oznaka: Veliki petak – homilije

Danas zvona ne zvone. Svećenik je u potpunoj tišini došao do oltara gdje se u dubokoj sabranosti prostro (kleknuo) i u šutnji se molio zajedno sa svima vama. Današnje je bogoslužje započelo bez ikakvih pozdrava i bez ikakvih uvodnih riječi, nego odmah s molitvom. Danas nema suvišnog govorenja. Isusova šutnja Prorok danas za Isusa veli (Iz 52, 13 – 53, 12): „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.“ Govorio je tek najnužnije što je trebalo. Herodu nije odgovorio ni riječi, a onima koji su mu se rugali nije ništa odvratio. On koji je bio učitelj! On o čijoj su riječi toliki visjeli! Isusova nemoć I vidimo Isusa kako ga povlače od Kajfe d...

U posvemašnjoj tišini započelo je današnje bogoslužje. Nisu zvonila zvona. Izostala je ulazna pjesma. Svećenik je kleknuo ispred oltara i zatim se, bez riječi, prostro. Oltar je gol, nepokriven. Bez poljupca oltaru, bez pozdrava zajednici, čak i bez onoga uobičajenoga Pomolimo se svećenik je izrekao molitvu i onda je slijedila ova dirljiva služba riječi. Ovo je jedinstven dan u cijeloj godini, ovo je jedinstveno bogoslužje. Ne znamo što bismo rekli, jer stojimo pred velebnom, nikada do kraja shvaćenom tajnom. Stojimo pred Bogom, pred Božjim Sinom koji je ponizio samoga sebe sve do smrti, smrti na križu. To što naizvan izgleda kao Božja nemoć kao Božji poraz – velika je tajna naše vjere. Evo, kada neka država upriličuje vojnu paradu, pokazuje najjače i najbolje što ima. Razmeće se ...

U posvemašnjoj tišini započelo je današnje bogoslužje. Nije bilo zvona, nije bilo ulazne pjesme. Na početku smo u tišini kleknuli, a svećenik je onda nakon šutnje bez pozdrava započeo molitvu. Što i sada reći nakon što smo čuli Muku po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)? "Otajstvo je to veliko". Otajstvo je i tajna Božja ljubav prema čovjeku koja se iskazuje sve do posvemašnjeg predanja Jedinorođenoga i Utjelovljenoga Božjega Sina. Isus se predaje u ruke grešnika i "kao janje na klanje" odlazi u strašnu i sramotnu smrt. Tko to može razumjeti? Tko bi to mogao proniknuti u bezdane Božje ljubavi, tko bi mogao proniknuti nedokučive Božje putove, tko bi se usudio reći da je pojmio nadspoznatljivu ljubav Božju? Mi malo toga shvaćamo, razumijevamo, naziremo, dokučujemo. Ostaje nam da se duboko po...

Danas u obredima Velikoga petka središnje mjesto zauzima križ Gospodinov. Točnije, razmišljamo o Isusu kao svome raspetome Gospodinu koji je poradi nas ljudi podnio razapinjanje i muku na križu sve do smrti i polaganja u grob. No njegova smrt nije slučajnost niti je tek nesretan slučaj, nego je bila pitanje svjesnog izbora. I to dvostrukoga. On je tako došao među nas ljude svjesno, jer nas je htio spasiti od naših grijeha iskupljujući nas svojim životom. Bio je svjestan da će povijesna mjera zla doći do svoje punine, te da će ljudi upravo onda kad se pojavi Božji Sin pokazati krajnje bezboštvo i spremnost opiranja njegovim planovima, no sve je prihvatio mirno i s ljubavlju prema čovjeku da ga svojom mukom i smrću na križu otrijezni od besramnoga bezboštva. S druge pak strane i oni ...

Obredima Velikoga petka spominjemo se muke i smrti našega Gospodina koji je bio lažno optuže, osuđen, mučen i naposljetku pribijen na križ na kojemu je izdahnuo polažući svoj život za nas. Nakon svega što je podnio u noći s četvrtka na petak, te na sam petak, skinut je s križa i položen u novu grobnicu blizu mjesta razapinjanja, te je na taj način pošao na počinak za koji su mnogi mislili da će biti vječni počinak, kao što se kaže za nas ljude. Evanđelist Ivan opisuje kako je položen u grob, te kako su se našli pobožni učenici i sljedbenici Isusovi, Josip iz Arimateje i Nikodem, koji su odlučili pokopati Isusa. Oni su smogli snage barem u ovom trenutku, jer su inače bili potajni učenici Isusovi, pokazati da su poštivali raspetog Učitelja, te su odlučili ispuniti ovaj čin milosrđa...

Iv 18,1-19,42 Lice Mu je bilo neljudski iznakaženo – obličjem više nije ni naličio na čovjeka (Iz 52,14)… Svatko je od Njega lice otklanjao… prezren bješe… odbačen (usp. Iz 53). Svaki udarac koji je primio, svaka ćuška, svaki ubod trna, svaka bol pod križem i na križu izgledao je kao da Isus gubi. Mnogima se činilo da je običan hulitelj koji sada ispašta svoju drskost. To što umire strašnom i sramotnom smrću mnogima je bio znak da je kriv, jer Bog ne bi dopustio da pravednik umre! A On – šuti i umire… ZAŠTO? Zašto Bog dopušta da bude slomljen, da ga silnici i moćnici lome i satru? Eto, takvo pitanje postavljamo mi ljudi. Sv. Pismo će reći: Nije izgubio On jer svoj život sam od sebe polaže (10,18); tek kad bude umro, onda će Njegovo djelo biti dovršeno (17,4; 19,30). Oni...

Obredi Velikoga petka još od davnine ne predviđaju slavljenje svetih otajstava, ali je zato u središtu večerašnjih obreda otajstvo svetoga križa koji je trebao biti isključivo sredstvo mučenja i smrti, ali je postao i sredstvo pobjede nad zlom koje se bilo nadvilo nad čovječanstvo. Doista najveće zlo koje se moglo dogoditi čovjeku moglo je biti da, uklanjajući Krista Gospodina, ukloni potpuno Boga iz svoje sredine. Spomenuta prijetnja je umalo došla do ostvarenja po drvu križa koji je bio znak višestruke spletke i mnogostruke laži kojih je bio žrtva Gospodin. Stoga dok večeras iskazujemo počast križu na kojem je Gospodin bio raspet i podnio muku, valja nam se prisjetiti i dinamike kojom su se odvili događaji tog petka kad je on položio svoj život za spas čovječanstva. Jer njegov...

Getsemanski vrt, za razliku od onoga što će uslijediti, jest unutrašnja Isusova patnja; kasniji opis govori o tome što su Isusu napravili ljudi, a ovi nam reci govore što je Isus prije svega toga proživljavao u sebi. Najprije se odvaja od učenika, a ostaje sa trojicom. Potom se i od njih odvaja. Naposljetku ostaje sam. Kad je patnja najdublja, onda se ostaje sam. Ostaje sam pred Ocem. Zaziva Ga, ali Otac čini se šuti. Okreće se za učenicima, a oni spavaju. Isus ostaje potpuno sam. U svojoj molitvi izražava Mu bol koja Ga kida iznutra. Usred tjeskobe ostaje jedna čvrsta točka: Njegov sinovski odnos prema Bogu – Abba, tatice! On ne tamni ni usred najveće tmine. Upravo na tome Isus zasniva svoju molitvu: otkloni od mene … ako hoćeš ti! Što znači da mu je Bog Otac, vidi se po tome št...

U središtu obreda današnjega dana muka je i smrt našeg Gospodina, opisana prilično iscrpno od njegova uhićenja u Getsemanskom vrtu pa do polaganja u grob na Kalvariji. Vrhunac urote i osude bila je njegova smrt na križu kao svjedočanstvo ljudske bijede koja potvrđuje koliko čovjek može nisko pasti ako ne drži do svoje božanske uzvišenosti. Večeras vršimo spomen događaja koji se dogodio u pol bijela dana, pred očima javnosti, ali o događaju kojem je prethodila mračna i zakulisna priprema. Prethodile su zakulisne igre i noćne spletke iza očiju javnosti koje su prerasle u urotu, a omogućila ih je i noćna Judina izdaja. Upravo noć je poslužila da se izrade pakleni naumi, najcrnji u ljudskoj povijesti, za koje će čovjek imati drskost da ih ostvari na svjetlu dana. No njihovo će ostvare...

Gospodinova muka i smrt na križu, koji su danas u središtu našeg razmišljanja, najtragičniji je čin u ljudskoj povijesti, jer se čovjek drznuo do te mjere dignuti ruku na Boga, da ga je pribio na križ. Ono što dodatno pri tom zabrinjava je da se sve dogodilo prema zakonu. I to ne jednome, nego prema dva zakona. Božji Sin koji je došao ljude osloboditi osude grijeha, sam se našao pred osudom ljudi koji su ga osudili i u ime Boga i u ime ljudske vlasti. Nastradao je od nepravde onih kojima je bila dužnost štititi pravdu i zakone. Spasitelj ljudskoga roda našao se na udaru i vjerskog i civilnog zakona, samo zato što su se tašti ljudskim zakonodavci osjetili uvrijeđenima kad im je on htio ukazati da je istina o Bogu i čovjeku smisao svakog zakona. Onom vjerskom zakonu svoga naroda htio...