Oznaka: Veliki petak – homilije

Čitanja: Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42 Danas u središtu naše vjerničke pozornosti, drugoga dana Vazmenog trodnevlja, stojimo pred križem koji sam Bog stavlja pred nas da ga dotaknemo, da ga poljubimo, da mu se poklonimo. Stojimo pred križem spominjući se kako je na drvetu križa izvršena smrtna osuda nad Božjim Sinom, kako smo slušali u izviješću iz Muke po Ivanu: “Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.” Zato je u obredima Velikoga petka križ u središtu pozornosti i čašćenja, jer je ovaj događaj bio ciljna točka prema kojoj je Isus bio usmjerio svu svoju pozornost i svu svoju mesijansku djelatnost...

Čitanja: Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42 Kao što je Isus svojim djelovanjem težio da u potpunosti izvrši svoje poslanje i očituje ljubav Očevu, paralelno tome se očitovao otpor ljudi prema njemu. Dok je on s jedne strane pokazivao posvemašnju ljubav Božju, predanu za čovjeka, dotle je s druge strane čovjek išao prema vrhuncu svoga otpora prema Bogu. Ove dvije stvarnost idu jedna s drugom: što Bog više ljubi, to se više očituje čovjekova odluka da joj se suprotstavi. Što se više Božji Sin trudi očitovati Božju ljubav, to se više čovjek zatvara i odbacuje ponuđeni dar. I dok se Isus predaje do kraja za spasenje svijeta, dotle se čovjek drzne odbaciti ga i njemu suditi, te ga potom osuđena poslati u smrt. I upravo Božji Sin osuđeni na smrt k...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Obredi Velikoga petka vraćaju nas svake godine iznova da promišljamo o događajima onoga petka kad je Gospodin Isus nakon večere sa svojim učenicima bio uhićen, mučen, suđen, razapet i naposljetku umro na križu. Patnje kroz koje je Isus tada prošao bile su doista neljudske i nepravedne. I upravo zato što ih etiketiramo i osudimo kao nepravedne, imam osjećaj da se mi vjernici vrlo lako od njih distanciramo. To jest ne usvajamo njihovu poruku na način na koji je to Isus htio. Zato nam valja uočiti kako se Isus prema njima postavio i što je on u svemu tome htio. A dok čitamo i razmišljamo evanđeoske tekstove, upada u uči jedna zanimljivost: Isus je za sve unaprijed znao. Znao je što ga ček...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Danas, na Veliki petak, liturgija je posebno znakovita. Zvona ne zvone. U crkvi uopće nema nikakvih ukrasa. Oltar je gol. Svećenik u potpunoj tišini dolazi ispred oltara i obično se tamo prostire. Nakon nekog vremena duboke molitve, on ustaje, odlazi do sjedišta i započne molitvu. Ne učini ni znak križa. Ne kaže ni "Gospodin s vama". Čak ni molitvu ne započinje uobičajenim: "Pomolimo se". Dostojanstvena jednostavnost. Čita se Muka po Ivanu. I on, kao i ostali evanđelisti uglavnom izvješćuju kako je u danima svoje muke Isus ponajviše šutio. Stvarno se na njemu ispunilo ono što danas govori prorok Izaija: Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na kla...

Čitanja: Iz 52, 13 – 53, 12; Ps 31, 2.6.12-13.15-16.17.25; Heb 4, 14-16; 5, 7-9; Iv 18, 1 – 19, 42 Na Veliki petak zvona ne zvone. U bogoslužju svećenik će u potpunoj tišini doći do oltara gdje će se u dubokoj sabranosti prostrti i u šutnji pomoliti zajedno sa svim prisutnima. Današnje bogoslužje započinje bez ikakvih pozdrava i bez ikakvih uvodnih riječi, nego odmah s molitvom. Danas nema suvišnog govorenja. Prorok danas za Isusa veli: "Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih." Isus je govorio tek najnužnije što je trebalo. Herodu nije odgovorio ni riječi, a onima koji su mu se rugali nije ništa odvratio. On koji je bio učitelj! On o čijoj su riječi toliki...

Obredi Velikoga petka tako su upečatljivi i znakoviti da nas pozivaju ozbiljnije promišljati svoj vjernički identitet. Pogotovo što se naš identitet jedino može promisliti pred križem Gospodinovim koji je danas u središtu naše pozornosti, kako duhovnih promišljanja, tako i obrednog čašćenja. Danas nam se križ nudi kao primjer, ali se i postavlja i kao problem. Doista, kao da se u novije doba navikavamo da je križ tek samo jedan simbol nekih davnih događaja i nekih davnih vremena, vrlo neprikladan za naše doba i naše vrijeme. Zato kao da ga i ne uzimamo dovoljno ozbiljno u obzir, već samo formalno i obredno. Kao da je postao simbol za jedan dan u godini, ali ne i prepoznatljivi znak kršćanskoga identiteta. Kao da suvremeni čovjek smatra da ga sputava i smeta u životu i odgoju, rastu...

Danas je Crkva u velikoj šutnji. Započeli smo ovo bogoslužje u potpunoj tišini: bez zvonjave zvona, bez sviranja i pjevanja. Crkva Kristova – to smo mi sabrani ovdje večeras na spomen Kristove muke – osjećamo se kao zatečeni, svjesni da ne možemo dokučiti strahotu, ali i izvanrednu uzvišenost ovoga trenutka i Božje veličine. Znamo i vjerujemo: Bog je vječan, neizmjeran, svemoćan, nadspoznatljiv, jedini koji stvarno jest i koji je oduvijek bio i koji će vječno biti. On je onaj po kojem je sve i od kojega je sve. Taj Bog nam danas otvara svoje srce i pokazuje se kao neizmjerna ljubav. Bog nam daje srce svoje – svoga ljubljenoga Sina. O tome uzvišenom otajstvu Božje ljubavi Pavao s udivljenjem govori: Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, ...

Večerašnje smo bogoslužje započeli u posvemašnjoj tišini. Danas ni zvona nisu zvonila i kao da cijela zemlja miruje i šuti. Veliki je petak. Spominjemo se Kristove smrti. Čuli smo evanđeosko izvješće. Zato ćemo u malo riječi progovoriti o Kristu, pravom kralju. Ti li si židovski kralj? Židovi su doveli Isusa pred Pilata s lažnom političkom optužbom da se Isus htio proglasiti židovskim kraljem u čisto političkom smislu. Pilat uviđa besmislenost i zlonamjernost takve optužbe pa očekuje od Isusa da je nedvojbeno opovrgne. Zato ga pita: "Ti li si židovski kralj?" Isus, međutim, ne niječe. Progovara o kraljevstvu posve drugačijem od onoga kako ga Pilat, kao i većina ljudi, zamišlja. Ljudsko kraljevstvo oduvijek, a pogotovo u ono vrijeme, zasnovano je na sili, nasilju, ratu...

Nakon što nam još u ušima odjekuju riječi muke Gospodnje iz pera svetoga Ivana (Iv 18, 1 – 19, 42), možemo uočiti kako su se u cijelom tom procesu protiv Isusa, te na kraju u izrečenoj osudi, dogodile nezamislive nepravde upravo od onih koji su trebali jamčiti pravičnost ispravnim primjenjivanjem zakona. Uzrok svemu tome je bio strah svećeničkih glavara i starješina da Isus ne ugrozi njihov ugled i da ne raskrinka njihovo sitno politikantstvo, kao i interese koje su imali i povlastice koje su uživali na položaju na kojem su bili. No svoje opake namjere skrivali su navodnom skrbi za narod, te otud Kajfina izjava: Bolje da jedan čovjek umre za narod. Osim što nisu vjerovali da je Isus Sin Božji, očito nisu znali niti koliko je velik čovjek. A oni koji ljude prebrojavaju samo kao broj...