Tu es sacerdos
Dan bremenit riječju:
tu es sacerdos in aeternum…,
što je kao neka daleka jeka
stigla do moga uha
Dan,
što ću ga pamtiti
zbog jeke pod onim drvenim svodom
pred mnoštvom svijeta
na onom mramornom oltaru
Znam da se tada
i pjevalo
i molimo
Neki moji su
i suzu prolili
dok sam stajao posve nijem
razabirući pred žrtvenikom
među akordima jeke glas:
tu es sacerdos in aeternum…
Tada sam vidio
i vatru
i drva
i žrtvenik,
a nisam se usudio pitati
gdje je žrtva
Nisam ju vidio, a
ti si mi i dalje u dnu duše šaptao:
tu es sacerdos in aeternum…
Ne razumijem potpuno –
rekoh sebi,
jeka je, ali
idem susresti se s tobom nasamo
i izustiti povjerljivu dvojbu
jesi li zaista za mene rekao:
tu es sacerdos in aeternum…
Naprijed putujem
Umoran zastajem i
gledam osmogodišnje traganje za tobom
još uvijek slušam
i samo razabirem akorde jeke:
tu es sacerdos in aeternum…
