Utorak 7. vazmenog tjedna: Proslavi Sina svoga

Meditacija uz Evanđelje: Iv 17,1-11a

Uoči svoje muke Isus moli svoga nebeskoga Oca: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe.“ Znamo: Isus je bio ponižen, bičevan, trnjem okrunjen, izrugivan, od glavara odbačen, razapet. Kako možemo govoriti o Isusovoj strašnoj muci kao o proslavi? Evo. Bog se proslavlja u Kristu na posve neočekivan način. Isus se posvema podložio volji svojega Oca sve do strašne smrti na križu. On je vjerovao da je Bog u svojoj mudrosti izabrao ono što je najbolje. I Bog se doista u Isusu proslavio na dvostruk način. Prvo, Isus je uskrsnuo i time pobijedio smrt i ljudsku zloću. Drugo, još važnije, Bog je u Isusu pokazao da je ona najveća sila koja pokreće svijet jest ljubav. Bog nas je stvorio, jer nas je ljubio. I nakon ljudskoga pada, Bog je iz ljubavi prema nama slabima i grešnima poslao svojega Sina da postane čovjekom i da nam bude Spasitelje. Isus nas je spasio ne toliko svojim križem, nego svojom ljubavlju prema Ocu i prema nama. To je proslava Božje mudrosti.

Tko istinski ljubi Boga i bližnjega – do predanja samoga sebe – Božji je prijatelj, brat ili sestra Isusa Krista, u njemu počiva Duh Božji, postaje dionikom božanske naravi. I postaje nebesnikom u vječnom drugovanju s Isusom, s njegovom presvetom Majko i sa svima svetima. Sva druga iznašašća, sva druga postignuća, sve druge ljudske časti i počasti bez takve ljubavi – ništa su. Veli Pavao: sve ono što bismo bez ljubavi imali ili postigli bio bi tek „mjed što ječi ili cimbal što zveči“. Ništa. A ovako, nasljedujući Krista u njegovoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, mi se pridružujemo Kristovoj proslavi ovdje na zemlji ali i u nebesima. Zato molimo Boga sa svetim Pavlom da „ohrabri naša srca i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi“ (2 Sol 2,16). Dao Bog da tako i bude u našem životu.