Zabrana brisanja iz matice krštenih
55-godišnji krštenik u Belgiji podnio je Gentskoj biskupiji zahtjev da ga se izbriše iz svih crkvenih očevidnika, pa i matice krštenih. Međutim, Katolička Crkva ne briše podatke iz matica krštenih, nego u matice dodaje želju osobe da napusti Crkvu.
Pravo na brisanje podataka („pravo na zaborav“) sadržano u članku 17. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) nije apsolutno i može se ostvariti samo pod određenim uvjetima. Katolička Crkva smatra da ima opravdan interes za čuvanje podataka sadržanih u matici krštenih, jer je takvo zadržavanje nužno u svrhu obrade podataka, te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za brisanje. Pozvala se i na arhivsku vrijednost tih podataka, što bi spriječilo njihovo brisanje.
Pravna osnova Crkve za čuvanje podataka o krštenju njezin je opravdani interes za sprječavanje mogućih prijevara (identiteta), jer se prema katoličkoj nauci sakrament može primiti samo jednom. Belgijsko nadzorno tijelo za provedbu GDPR-a 19. prosinca 2023. zauzelo je stajalište da to jest opravdan interes, ali da obrada podataka kakva se danas provodi ne sprječava osobu da dva puta primi isti sakrament te da stoga nije a priori prikladna za postizanje željene svrhe. S druge strane smatra da je doživotno zadržavanje svih podataka pritužitelja nerazmjerno od trenutka kada pritužitelj izričito izjavi da se želi distancirati od Crkve. Nadzorno tijelo odlučilo je da interesi tužitelja imaju prednost nad interesima Crkve i naložilo Gentskoj biskupiji da udovolji zahtjevu podnositelja prigovora za brisanjem njegovih podataka (izvor). Biskupija je pokrenula sudski spor.
Dana 17. travnja 2025. Sveta Stolica objavila je sljedeću ispravu Dikasterija za zakonske tekstove.
Objasnidbena bilješka Dikasterija za zakonske tekstove o zabrani brisanja u župnoj matici krštenih
Kanonsko pravo ne dopušta promjenu ili brisanje upisa u Maticu krštenih, osim ispravljanja mogućih pogrješaka u pisanju. Svrha je te matice pružati sigurnost o određenim činima, omogućujući provjeru njihova stvarnoga postojanja.
Kanon 535. Zakonika kanonskoga prava (ZKP) obvezno zahtijeva da svaka župa ima svoju maticu krštenih. Ta matica, koju je župa dužna čuvati (kan. 535. § 1. ZKP-a), služi za upisivanje sakramenata koje, kao i onaj krštenja, Katolička Crkva dijeli samo jednom. Budući da je krštenje uvjet za primanje ostalih sakramenata, uz ubilježbu krštenja upisuje se možebitna podjela drugih sakramenata koji se ne mogu ponavljati (potvrda i sveti red) i zapis o drugim činima, poput sklapanje sakramenta ženidbe (koje se ne može ponoviti osim u slučaju da je vez proglašen ništavim), trajno zavjetovanje u redovničkoj ustanovi koje sa svoje strane uključuje zabranu pristupa ženidbi (kan. 535. § 2. ZKP-a), promjenu obreda (kan. 535. §2. ZKP-a) i posvojenje (kan. 877. § 3. ZKP-a), što stvara ženidbenu zaprjeku u Crkvi (kan. 1094. ZKP-a).
Matica krštenih stoga predstavlja objektivnu potvrdu sakramentnih radnji, odnosno radnji povezanih sa sakramentima, koje je Crkva povijesno obavljala. To su povijesne crkvene činjenice koje se moraju uzeti u obzir u svrhu dobroga upravno-dušobrižničkoga poretka, zbog teoloških razloga, radi pravne sigurnosti, a i radi moguće zaštite prava uključenih osoba i trećih osoba.
Slijedom navedenoga nije dopušteno mijenjati ili brisati podatke upisane u Maticu, osim radi ispravljanja mogućih pogrješaka u pisanju. Iako kanon 535. ZKP-a to izričito ne navodi, iz nalogodavnoga izričaja odredbe, koja propisuje upis i ovjeru isprava, nedvojbeno proistječe takva apsolutna zabrana. Ako Crkva ne bi imala te opće odredbe o obvezatnosti upisa krštenja, sama Crkva ne bi mogla obavljati sakramentnu djelatnost, jer je za „valjano“ primanje sakramenata potrebna sigurnost o primljenom krštenju. Službenik ne može dopustiti slavlje drugih sakramenata ako nije potvrđen primitak krštenja.
U maticu krštenih nužno je osim toga prema zakonskoj odredbi unijeti možebitne nove bitne okolnosti naznačene u kanonskom pravu, a koje se obično moraju očitovati župnomu svećeniku, kao osobi odgovornoj za maticu. Takav je slučaj, kao što je već spomenuto, stvarnoga primanja potvrde, svetoga reda, sklapanja ženidbe, polaganja redovničkih zavjeta, promjene obreda i posvojenja. Neupisivanje tih čina spriječilo bi normalno i čisto dijeljenje sakramenata u Crkvi. Nije razumna alternativa da se svaki put i u svakom pojedinačnom slučaju mora istraživati jesu li doista primljeni sakramentni čini koji su uvjet valjanosti za primanje drugih sakramenata.
Matica krštenih nije popis članova, nego očevidnik obavljenih krštenja. Budući da joj je jedina svrha potvrđivanje povijesne crkvene „činjenice“, njezina nakana nije potvrđivati vjeroispovijest pojedinih ljudi ili činjenicu da je neki upisanik član Crkve. Naime, primljeni sakramenti i obavljeni upisi ni na koji način ne ograničavaju slobodnu volju onih kršćanskih vjernika koji na temelju nje odluče napustiti Crkvu.
U maticu krštenih mora se unijeti možebitni „actus formalis defectionis ab Ecclesia Catholica“ (formalni čin otpada od Katoličke Crkve) kada osoba naznači da želi napustiti Katoličku Crkvu. Iako se podatci sadržani u crkvenim maticama ne mogu brisati, s obzirom na svrhu vlastitoga interesa i interesa svih uključenih nositelja, na jednostavan zahtjev uključene osobe dopušteno je u tom smislu dodati očitovanje njezine izjave volje u sklopu raspravnoga saslušanja.
Matična knjiga krštenih omogućuje izdavanje potvrda o primljenom krštenju kada onaj o komu je riječ kani primiti druge sakramente. U takvom slučaju, uz navođenje stanja krštenja osobe o kojoj je riječ, upis je jamstvo u odnosu na treće osobe u Katoličkoj Crkvi, kako u slučaju sklapanja braka, tako i u odnosu na one koji imaju zadaću jamčiti valjano dijeljenje susljednih sakramenata ili preuzimanje osobitih obveza (kao što je trajno zavjetovanje u redovničkom životu) koje imaju krštenje kao preduvjet.
Cijeli je kanonski poredak sukladan s tim načelima. Kanon 869. ZKP-a, primjerice, uopće ne predstavlja pretpostavku o novoj podjeli krštenja. On samo dopušta službeniku da sub conditione (uvjetno) podijeli krštenje u slučajevima kada je „nesigurno“ je li primatelj – obično dijete – primio sakrament. U takvim slučajevima nema nove podjele krštenja, budući da službenik kao uvjet učinkovitosti svojih čina postavlja da ne želi podijeliti krštenje ako je primatelj već kršten.
Stanje krštenosti, naime, „predmetni“ je sastojak i nije moguće krstiti onoga tko je već kršten, jer bi to takvo djelovanje bilo jednostavno „ništavo“ sa sakramentnoga gledišta.
Za upis čina potrebno je imati pouzdano saznanje o činjenici koja se dogodila. Stoga, kanon 875. ZKP-a traži da u slavlju krštenja – kao i u drugim neponovljivim sakramentima – budu nazočni svjedoci, tako da njihovo svjedočenje odgovornomu za maticu dâ potrebnu izvjesnost o činjenici koja se dogodila i koju je dužan upisati. Taj svjedok ne može zamijeniti maticu, jer je on samo sastojak izvjesnosti za onoga koja mora obaviti upis.
U Vatikanu 7. travnja 2025.
+ Filippo Iannone O. Carm.
predstojnik
+ Juan Ignacio Arrieta
tajnik
