Utorak, 17 svibnja

13. nedjelja kroz godinu (A): Tko napoji jednoga


Čitanja: 2Kr 4, 8-11.14-16a; Ps 89, 2-3.16-19; Rim 6, 3-4.8-11; Mt 10, 37-42


Život je zapravo jednostavan. Možda smo u svojoj prvoj mladosti maštali kako ćemo ostvariti neki posebno veliki cilj: biti svjetski prvaci u nogometu ili šahu, osvojiti neke nepristupačne vrhove, biti prvi putnici na Mars… Za mladost je to razumljivo. Međutim, život redovito pred nas stavlja naizgled prozaične stvari: treba oprati posuđe, pomoći djetetu da zaveže vezice na cipelama, čekati u redu na blagajni… A što je s velikim humanim gestama – zbog kojih neki s pravom dobivaju posebna priznanja? Jesmo li uopće bili u prilici takvo što učiniti?

Evo, i Isus maksimalno pojednostavljuje stvar. Evo što on traži od svojih učenika: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“. Međutim, kada bolje pogledamo male stvari zapravo i nisu male. Za skladan i miran život u obitelji potrebno je svakodnevno činiti kućanske poslove… Nadalje, ono što je meni sitnica, nekome je važno. Evo, djetetu je velika stvar naučiti vezati vezice na cipelama.

A da bi čovjek činio takve „male“ stvari, potrebno je imati oko i srce. Oko, da čovjek zapazi potrebu drugoga i prije nego bude zamoljen. Potrebno je onda imati i srce – ljubav i razumijevanje. Tako ćemo onda otvoriti vrata onome tko ima pune ruke vrećica, jednako ćemo tako često upitati u kući ili u gostima: „Mogu li što pomoći?“ i prionuti uz obične kućanske poslove. Djeca će se tako učiti pospremati za sobom, biti uljudna prema starijima. „Mala“ a ipak velika stvar bit će nazvati djeda i baku, obradovati ih kakvom sitnicom ili lijepom gestom. „Čaša hladne vode“ može biti strpljiva i lijepa riječ u kući i u susjedstvu, može biti praštanje puno razumijevanja. Maleni dar – ako je iskren i od srca – čestita će čovjeka obradovati više neko skupocjeni nakit. Jer, dar, usluga i pomoć izraz su poštovanja i ljubavi.

I Isus se obradovao onom jednom od desetorice izliječenih gubavaca koji se vratio da mu zahvali. Nadalje, Isus je duboko cijenio mirisno ulje koje je Lazarova sestra izlila na Isusovu glavu, jer je on toga istoga Lazara bio vratio u život. Maleni dar o kojem Isus govori zapravo je naše uljudno ponašanje – ako je od srca… Tko to čini učinit će – bude ili prilike – i ono veliko. Tko ne čini male stvari, neće znati činiti ni velike. Upravo tako veli i Isus: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran.“