14. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Istina boli, a laž vrijeđa, veli jedna vrlo mudra poslovica. Istina je koji puta veoma bolna. Međutim, kada bi nam netko tu istinu iz nekog lažnog osjećaja samilosti sakrio, zapravo bi nas ponizio i ostavio nas u neznanju kako se iz nevolje izvući. Danas, na početku ove svete mise svjesni smo istine da smo grešni. Da smo svjesno i namjerno, u većoj ili manjoj mjeri, zlo činili a dobro propuštali. I to je bolna istina. Ne želimo da nas sotona vrijeđa lažnim slikama kako grijeha zapravo nema. Mi hrabro i s pouzdanjem priznajemo svoje grijehe pred Bogom, da bismo u njemu pronašli milosrđe. Sada je za to najbolji čas.
- Gospodine, ti svoju mudrost objavljuješ poniznima koji te svim srcem traže. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si na svoja pleća uzeo križ i iznio ga sve do mjesta razapinjanja. Kriste smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da i mi nosimo svoj križ, da bismo bili dionicima tvoga uskrsnuća i tvoje proslave. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Živimo u vremenu promidžbe i promidžbenih poruka. Velike svjetske tvrtke, pripovijeda se, troše i do pedeset posto svoje zarade na promidžbu svojih proizvoda. I onda se čudimo da je zašećerena voda toliko skupa. Slično političke stranke cijeloga svijeta. Uvjeravaju nas u iskrenost i dobronamjernost svojih programa i svoga djelovanja, samo da ih izaberemo. I onda nam bude onako kako jest. Svi koji nešto reklamiraju, naravno, govore isključivo o dobrim stranama onoga što nude. Malo je onih koji ljudima obećavaju “znoj i suze”.
Uzmite jaram moj na sebe
Isus je drugačiji. On itekako dobro zna da istina boli, a da laž vrijeđa. On dobro zna da će nas istina osloboditi, pa makar i boljela. On dobro zna da čovjek može promijeniti i popraviti nešto tek nakon što dobro shvati i prihvati prilike u kojima živi. Zato Isus jasno i nedvosmisleno veli (Mt 11, 25-30): “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca.” Što je to jaram? To je onaj, nazovimo ga, okvir od drveta koji se volovima stavlja na vrat. Za taj se jaram pričvrsti rudo ili užad pomoću kojih onda volovi vuku kola ili plug. Mirno, bez pogovora, volovi vuku i idu onamo kamo ih čovjek goni. Prilično otužna slika. Znači li to da onda čovjek od Boga uzme na svoja pleća svoj život, životne prilike i nedaće kakve jesu te mirno i bespogovorno vuče i nosi. Zar bi to bio ideal? Je li to dostojno čovjeka? Nisu li se dizale revolucije upravo pod geslom da treba zbaciti jarmove, da treba svrgnuti tirane? Čovjeku je u naravi da odbacuje jaram. Kako to Isus govori da nam je nositi jaram, pa bio to i njegov jaram?
Isus ne govori uprazno. On je sam išao putem koji nama ocrtava. Upravo je on u doslovnom smislu na svoja pleća uzeo jaram, to jest križ i nosio ga sve do mjesta svoga smaknuća. Još prije toga je u smrtnoj borbi rekao svome Ocu da ne želi vršiti vlastitu volju, nego Očevu. Ne pita, ne diskutira, nego s punim povjerenjem uzima iz Očeve ruke čašu boli i smrti, uzima teret i jaram križa, odlazi u strašnu muku i smrt. Tko je u tome trenutku to mogao razumjeti? Tko je tada u tome mogao vidjeti Božju volju? Tko li je u tome mogao prepoznati velebni Božji naum spasenja? Tko je toga strašnoga velikog petka, kad je tama pala po svoj zemlji, mogao nazrijeti zoru uskrsnuća? Pa ipak, Isus se do kraja ponizio preuzevši na sebe jaram križa, da bi ga onda Bog preuzvisio i postavio iznad svakog bića i iznad svega stvorenoga. Po svojoj posvemašnjoj poslušnosti Isus je u svome čovještvu, Isus kao Sin Božji postaje Svevladar, Kralj neba i zemlje.
Sakrio od mudrih i umnih
Isus na početku današnjeg evanđeoskog odlomka (Mt 11, 25-30) kliče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima!” Što je to sakriveno mudrima i umnima današnjega doba? Upravo to da je jaram Gospodnji pravi put, da služiti Bogu znači kraljevati. Mudri i umni današnjega vremena idu samo za poboljšanjem životnog standarda. Štoviše, idu za povećanjem životnih užitaka. I što je najgore, uče nas sebičnom uživanju, konzumizmu. Užitak je osnovno pravilo. Zato je naglašen kult mladog i zdravog tijela, zato se izmišljaju uvijek nove zabave, zato nas uče sebičnosti. Ako je za užitak i za provod, onda je to dobro, onda je to dio svetih ljudskih prava. Ljudskih prava? Zar stvarno mislimo da su ljudska prava iznad božanskog zakona. Ili mislimo da se Božji zakoni protive čovjekovoj sreći. Zar stvarno mislimo da će čovječanstvo biti sretnije sa zakonima koji dopuštaju pobačaj, eutanaziju, brzopotezne rastave? Zar će čovječanstvo biti sretnije s posve slobodnim odgojem djece, s posvema razuzdanom spolnošću. Zar ćemo stvarno biti sretniji ako nam brak i bračna vjernost tako malo znače, gdje muž i žena nipošto nisu jedno tijelo? Zar ćemo biti sretniji ako čovjeku neprestano govorimo da je sreća u što većem posjedovanju, pa se onda čudimo tolikoj korupciji, krađama, nepravdama. Zar ćemo biti sretniji u trci za užicima, pa se onda čudimo što ima toliko alkoholizma i ovisnosti o drogi. Zar ćemo biti sretniji ako mladima šaljemo poruku da je važan užitak i provod pa su nam ulice i ceste prepune arogantnih uličnih šetača i po život opasnih vozača? Oni koji se ohole, koji se smatraju samodostatnima nisu sposobni dosegnuti pravu Božju mudrost o jarmu i križu, ali u isto vrijeme o životu ispunjenom smislom.
Naći ćete spokoj dušama svojim
Isus veli na koncu: “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” Velika je mudrost u ovoj rečenici. Isus nas poziva da nosimo njegov jaram. Upućuje nas na to da trebamo njega slijediti, jer nam je sam pokazao put podložnosti Bogu. Dakle, idemo njegovim putem. On je bio onaj krotki jaganjac koji je, vjeran volji Očevoj, prihvatio muku i smrt. Tim je putem Isus išao i dospio je do slave uskrsnuća. To je poruka za nas. Ako uzmemo na se Isusov jaram, njegov križ, ako s vjerom i pouzdanjem preuzmemo na se muku životnih nedaća, naći ćemo spokoj. Pogledajmo. Može li čovjek koji trči za užicima doseći svoj mir? Ne. Čovjek koji ide za užicima traži – baš kako reklame poručuju – još više, još žešće, još šarenije, još luđe i tako sve do besmisla. Spomenimo samo kao primjer. U malo vremena europsko se društvo “izborilo” za rastavu braka, za pobačaj, za istospolne “brakove”, za eutanaziju… Ima li tome kraja? Možemo li zamisliti što je sljedeće?
Zaključimo: sotonina je varka da je Kristov jaram robovanje, a život bez Krista kraljevanje. Onaj tko služi Kristu, taj kraljuje. Veli Isus: “Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju.” Dao Gospodin da mi, naš narod i sav svijet slijedi Krista, krotka i ponizna srca, da bismo svi u njemu pronašli spokoj svojim dušama.
