17. nedjelja kroz godinu (C): Velika je vika
Čitanja: Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13
U svoje su vrijeme nas djecu plašili zbog naših nepodopština riječima: „Bog će te pokarati“. Ili: „Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!“ Pa se tako može steći slika da je Bog nalik policijskom vozilu u ophodnji koje zaklonjeno iza nekog drveta, hvata vozače koji prebrzo voze. Ne bismo tako htjeli gledati na Boga. Ali, s druge strane, može li u nedogled „nekažnjeno“ ostati uporno kršenje nekih moralnih zakona, i zapovijedi, prema onome: „Vrč ide na vodu dok se ne razbije“?
Evo u tome smislu strašne zgode iz Knjige postanka. Stanovnici Sodome i Gomore potpuno su se okrenuli od Božjih zapovijedi i gotovo svih moralnih zakona. I onda su jedne večeri neki muškarci gotovo provalili u Lotovu kuću da bi silovali njegove goste. Pogaziti za ono vrijeme sveto pravilo gostoprimstva bila je zadnja kap. Zato Bog progovara: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.“
Zar je Bog poput nas takav da njegova strpljivost ima granice, pa onda u jednom trenutku kaže: „Sad je stvarno dosta!“ Ne. Međutim, nije svaki grijeh isti. Ima grijeha koje čovjek čini iz slabosti, zbog toga što se dao povesti za većinom, iz ludosti. Ne volimo takve grijehe. Bude mi je žao što sam prenaglo reagirao, što sam rekao neprimjerene riječi, što sam zbog društva previše popio, i učinio ovo ili ono zlo. Žao mi je što sam pomislio, rekao ili učinio nešto neprilično. Nasuprot toga, za nekoga određeni grijeh postane njegovo temeljno opredjeljenje. Nije to trenutak slabosti, nije to hir, nego životni izbor. Pa će netko svjesno i namjerno nepošteno poslovati, podmetati drugome da bi sam profitirao, uzimati druge kao sredstvo vlastite strasti, osvećivati se. Takav čovjek onda nema ni kajanja niti obzira prema Božjem zakonu, on ne želi čuti opomene i dobre savjete ni od bračnog druga ni od kuma ni od prijatelja, pogotovo ne od svećenika. Baš kako stoji u Knjizi izreka: „Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: ‘Nisam sagriješila.“ To je taj „preteški“ grijeh. I što onda? Bog na takvog grešnika baca oganj i sumpor kao na Sodomu i Gomoru? Ne. Onaj tko svjesno i uporno čini zlo, zapravo nema u sebi pravoga mira. Zato se treba vratiti i obratiti. Uvijek je to moguće. U tome je smislu svima nama upravljena proročka riječ: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“
