Ponedjeljak, 24 siječnja

19. nedjelja kroz godinu (A): Za sunarodnjake svoje


Čitanja: 1Kr 19, 9a.11-13a; Ps 85, 9ab.10-14; Rim 9, 1-5; Mt 14, 22-33


Godinama su se trudili da nam bude neugodno reći da govorimo hrvatski, a u zatvor se išlo zbog nevinih rodoljubnih pjesama kao što je „Vila Velebita“. Bilo je gotovo nepristojno, pa i opasno isticati da smo Hrvati. Svako domoljublje smatralo se šovinizmom. Išlo se obrnutom logikom i zamjenom teza: ako bi netko rekao da voli svoj narod, odmah bi mu prikrpali da mrzi one druge, da je nacionalist i šovinist. A evo nam nevjerojatnog primjera domoljublja kod svetoga Pavla. Pavao je od svih apostola (listom su bili Židovi) bio najotvoreniji – išao je među pogane (tj. nežidove) i njima naviještao evanđelje. Štoviše, ustajao je u obranu tih istih kršćana iz poganstva kada su ih u Galaciji (Mala Azija) neki kršćani iz židovstva htjeli opteretiti židovskim propisima. Rekli bismo, Pavao je bio najveći židovski disident. Ali nije zaboravljao svojih korijena. Pavao je bio uvjereni kršćanin i navjestitelj evanđelja, a u isto vrijeme bilo mu je strašno teško što mnogi njegovi sunarodnjaci ne prihvaćaju njegovo naviještanje i Kristovo spasenje. U tome smislu Pavao piše Rimljanima: „Silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.“ I onda kao da se Pavao opravdava za svoje rodoljublje: „Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist…“

Pavao nam je primjer kako čovjek može (i treba!) biti domoljub, a da u isto vrijeme ima ljubavi i blagonaklonosti za druge ljude, jednako kao što roditelj voli svoju djecu ali ima ljubavi i za svako drugo dijete, pogotovo ono koje je potrebito posebne pažnje, brige i ljubavi. Prava ljubav, nikada nije isključiva. Ako volim svoje, to nipošto ne znači da mrzim druge. Nadalje, ako nisam kadar voljeti svoje, kako mogu voljeti druge? U tome će se složiti svi psiholozi: tko nije kadar voljeti sebe (i svoje), druge jednostavno ne može voljeti. Prema tome, kada netko toliko nekoga ili nešto voli tako da druge prezire, njegova ljubav nije istinska. Naprotiv, onaj tko voli samoga sebe i svoje, kadar je imati veliko srce i za druge. I Božja zapovijed veli: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ To vrijedi za sve ljude.