2. nedjelja po Božiću – misao za homiliju i molitva vjernika
Crkva – šator Božji među ljudima
Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18
Uvod
Najodličnije boravište Božje Slave jest Crkva, zajednica vjernika koja je Tijelo Kristovo. Ta Crkva, to smo mi po krštenju i po Božjoj milosti. S druge smo strane, nažalost, budući da smo slabi ljudi, skloni griješiti. Htjeli bismo i po ovoj svetoj misi postati ono što jesmo: Kristova živa slika na zemlji.
Misao za homiliju
Poslanica Efežanima uči nas kako nas je Bog u Kristu prije svim vjekova izabrao da budemo sveti i bez mane pred njim. Doista, braćo i sestre, bi li se moglo zamisliti da je ijedan od nas svet i bez mane pred Bogom? Što dakle znače ovi reci?
Naravno, samo je jedan među nama uistinu svet: to je Krist Gospodin. I što se zbiva? Krist je naše krivnje na se uzeo i uništio ih svojom smrću i uskrsnućem. On je postao jedan od nas. On nas opravdava. Može li dakle ijedan slab čovjek stupiti čist pred Boga? Sam to nikad ne bi mogao. Nego, Sin se Božji nastanio među nama, Sin je Božji u nas utisnuo svoj pečat po krštenju, po potvrdi, po ostalim otajstvima, po svojoj riječi, po svemu onome što je svojoj Crkvi ostavio. I zato kada Bog nas gleda, on u nama prepoznaje svojega Sina.
Crkva je baštinica te Božje milosti. U Crkvi prebiva Duh Isusa Krista, Crkva je zapravo otajstveno Tijelo Kristovo. U Crkvi i po Crkvi imamo pristup Ocu. Zato ćemo opet iznova moliti nebeskog Oca da stvarno postanemo ono što jesmo: slika Kristova, udovi njegova Tijela.
Molitva vjernika
Božja je riječ odvijeka, a nama je rođena u vremenu. Hvalu joj iskažimo i radosno joj uskliknimo:
Nek se raduje zemlja zbog tvoga dolaska!
- Kriste, vječna Riječi, sišao si na zemlju i radošću je ispunio: razveseljuj i naša srca trajnim pohodom svoje milosti!
- Spasitelju naš, u svom si rođenju pokazao Božju vjernost: daj da životvornom vjerom obdržavamo krsna obećanja.
- Kralju neba i zemlje, po anđelima si mir ljudima navijestio: u svom miru čuvaj naš život.
- Gospodine, došao si da budeš naš trs i da iz tebe crpimo plod života: daj da vazda ostanemo loze na tebi, te ne budemo besplodni.
Ti boraviš među nama, Gospodine, nama u svemu sličan, osim u grijehu. Usliši naše molitve, da bismo i mi mogli biti u tebi i s tobom jedno Tijelo. Koji živiš.
