Srijeda, 12 svibnja

2. vazmena nedjelja (B): Zapovijedi nisu teške


Čitanja: Dj 4,32-35; Ps 118,2-4.16ab-18.22-24; 1Iv 5,1-6; Iv 20,19-31


Lako ćemo se složiti da je ljubav najvažnija. Pa onda čujemo kako drugo ništa nije važno. Ako se njih dvoje vole, nebitan je vjenčani list, reći će. Međutim, stvari nisu baš tako jednostavno. Evo, na primjer, je li dovoljno reći da netko voli svoje dijete? Ne baš. Jer, ljubav prema djeci uključuje puno toga, puno truda, strpljivosti i odricanja, inače bi bila samo deklarativna ljubav od koje nema koristi. Netko će možda reći da voli svoju domovinu. Prekrasno. Međutim, u isto će vrijeme zagađivati okoliš i pokazivati posvemašnji nemar prema društvenoj imovini, a da o korupciji i ne govorimo.

Apostol Ivan tu nema iluzija. Veli: „Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati.“ E, to nam baš i ne ide u prilog. Nije problem da priznamo kako je Isus u pravu kada govori o ljubavi i praštanju, kada blagoslivlja malu djecu, kada pokazuje sućut prema siromašnima i odbačenima. Međutim, kada od nas traži da se ponašamo po nekim pravilima, to jest da vršimo zapovijedi, to nam se baš ne sviđa, jer mislimo da nas nitko ne bi trebao ograničavati. Zašto bi netko ulazio u moj život i na primjer rekao: „Tko s požudom pogleda ženu, već je sagriješio“? Ili: „Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas progone!“ Ili, peta zapovijed koja kratko veli: „Ne ubij.“ Ne ubij čovjeka, bio on rođen ili još nerođen, ne ubij čovjeka, makar bio u zadnjem stadiju smrtne bolesti. Ljubav i poštovanje se iskazuje djelima, a ne samo deklarativno. Tako je to s nama ljudima, ali, tako je to i u našem odnosu prema Bogu.

Zanimljivo je, međutim, što Ivan u nastavku veli: „A zapovijedi njegove nisu teške.“ To je paradoksalno, ali istinito. Ako se čovjek iz ljubavi žrtvuje za svoje dijete, to mu zapravo ne pada teško. Ako nešto činim iz dubokog uvjerenja, onda mi to nije teško, to mi dolazi prirodno. Kada su u pitanju zapovijedi, u Izaijinoj knjizi Bog govori čovjeku: „Tvojem dobru te učim.“ Zapovijedi nisu protiv čovjeka. One su za čovjeka, one su okvir i podsjetnik, što je za nas dobro, kao što su to za bolesnika liječnikova ograničenja. Nisu Božje zapovijedi teške i nisu nerazumne. One dolaze od Boga koji je čovjeka stvorio iz ljubavi, sebi slična. A Bog je čista dobrota i ljubav. Mudro je pokloniti povjerenje takvome Bogu i njegovim zapovijedima.