Četvrtak, 20 siječnja

20. nedjelja kroz godinu (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Popularni su časopisi redovito puni savjeta o tome kako smanjiti pretjeranu tjelesnu težinu, kako zdravo živjeti, kako se dobro zabaviti, kako koristiti godišnji odmor, kako uspjeti u školi i u poslu. Međutim, što je od svega toga uistinu važno, što može dati smisao našem životu. To umijeće dobroga i razboritoga življenja u starini – a i danas – nazivamo mudrošću, umijećem razlikovanja bitnoga od nebitnoga, da bismo živjeli smisleno i mirno, uzdajući se u Boga. O tome nam danas govori Božja riječ. Zamolit ćemo Gospodina da njegova riječ i otajstva koja ćemo danas slaviti budu za nas plodonosni. Pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, u svojoj mudrosti i u svojoj ljubavi ti si sve stvorio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si vječna Mudrost Očeva. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da, vođeni tvojom mudrošću, razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Što je to mudrost? Čini nam se kao pojam iz nekih davnih vremena, kao one basne o cvrčku i mravu ili poučne bajke o najmlađem, mudrom sinu, koji je spasio cijelu obitelj… Danas se više cijeni produktivnost (kako nešto proizvesti i prodati), zarada, popularnost, moć, uspješnost. Što je to mudrost? Znanje, učenost, Nobelova nagrada za fiziku?


Mudrost je sazidala sebi kuću


U starom je svijetu, pa i u Starom zavjetu mudrost bila veoma na cijeni, do te mjere da je bila razvijena i takozvana mudrosna književnost. Konačno, vjerojatno nam je poznato da izraz filozofija znači prijateljevanje s mudrošću. Što bi bila mudrost, konačno, Božja mudrost? Svakako ne čisto znanje ili poznavanje činjenica. Mudrost je više određeni način života, odnosno, poznavanje osnovnih zakonitosti življenja, sve do vječnosti. Evo obične, ljudske mudrosti. Uzmimo za primjer čovjeka koji je puno radio, puno izbivao iz kuće da bi svojoj djeci priuštio najbolje životne uvjete i najprestižnije škole, ali u isto vrijeme praktički nije živio s njima, nije ih odgajao, da bi na koncu uvidio da je on stranac njima i oni njemu, te da oni zapravo i nisu sretni s bogatstvom koje su imali. S druge strane, zamislimo čovjeka koji je razmjerno skromno živio, ali je u isto vrijeme odgajao svoju djecu u ljubavi i poštovanju prema Bogu i čovjeku. Ta djeca onda nauče cijeniti sebe i druge i općenito i budu kompletniji i normalniji ljudi. Koji je od ove dvojice očeva bio mudar? Mudrost je, između ostaloga, rekao bih, sposobnost razlikovanja bitnoga od nebitnoga, sposobnost uzdizanja pogleda od prizemljenih ljudskih želja, mudrost je, konačno, usmjerenost čovjeka prema vječnosti.

To nam danas govori prvo čitanje (Izr 9, 1-6). Veli jednostavno: Mudrost je sazidala sebi kuću i otesala sedam stupova. Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. Naravno, svima nama je Bog dao i razum i svoju milost i svatko bi od nas i mogao i trebao znati što je stvarno dobro, čestito – i mudro za nas. Međutim, Bog nam daje još puno više. Daje nam svoju riječ kojom nas neprestance vodi i poučava što je dobro i za nas i za naše bližnje. Pa kaže, na primjer, da valja poštovati oca i majku, da treba činiti dobro i neprijateljima, da treba praštati onako kako Bog i nama prašta; veli nam nadalje, da treba podnositi nepravdu, da treba nositi svoj križ, da ne treba živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta, podsjeća nas da je naša domovina na nebesima… Tu je i Crkva Kristova koja nam razlaže Kristov nauk, hrani nas i jača Kristovim sakramentima. To su oni stupovi i ona gozba o kojoj govori današnje prvo čitanje. Mudro je, dakle, slijediti Kristov nauk u njegovoj Crkvi i jačati se Kristovom snagom.


Ostavite djetinjarije


Veli na koncu današnje prvo čitanje: Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti. Znamo što su to djetinjarije. Djeca redovito gledaju samo na onaj najbliži cilj i uglavnom ne razmišljaju o posljedicama. Tako će, na primjer, radije otići na igralište, nego pisati lektiru ili će jednostavno pobjeći s nastave, olako potrošiti novac… Razborito i mudro ponašanje bilo bi, naravno, ono koje uzima u obzir posljedice i koje razmišlja o budućnosti. Međutim, poziv da ostavimo djetinjarije upućen je danas nama. Radi se jednostavno o tome da se toliko puta ponašamo kao nerazborita djeca, da i sami činimo djetinjarije, odnosno da razmišljamo samo o kratkoročnim ciljevima, a da ne gledamo dugoročno i ne razmišljamo o posljedicama. Pa onda griješimo, propuštamo činiti dobro i – činimo zlo sebi i drugima. U prvom redu zanemarujemo Boga i olako kršimo njegove zapovijedi. Neumjereni smo u jelu i piću, dajemo maha svojoj srdžbi i sebičnosti. Zanemarujemo svoje obveze. Ne pokazujemo poštovanja ni razumijevanja. Nerado praštamo i nerado priznajemo svoje pogreške. Zanemarujemo molitvu. Puno više posvećujemo i vremena i živaca ovozemnim probicima pri čemu o zahtjevima evanđelja i ne razmišljamo. A kad bolje pogledamo, mnogo toga za čim trčimo i puno toga o čemu razmišljamo jesu prolazne stvari, jest ono što nas ne izgrađuje kao osobe, jest ono što nas, konačno, čini praznima i nezadovoljnima. Zato nas danas i opominje Božja riječ: Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti.


Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke


I, evo, danas nam Gospodin pokazuje najizvrsniji put mudrosti, put života (Iv 6, 51-58). Veli: Ovo je živi kruh koji je s neba sišao. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke. Boga, njegove putove i njegovu mudrost možemo u određenoj mjeri spoznati i svojim razumom. Međutim, Bog nam se u svome sinu Isusu Kristu objavio i spašava nas po istome Isusu Kristu. To Kristovo spasenje na otajstven i na čudesan način prisutno je i djelatno na najizvrsniji način upravo u otajstvu euharistije, koja se nama ostvaruje na dva stola: na stolu riječi i stolu euharistije. Bog nas danas u ovome slavlju poučava mudrošću svoje riječi i upućuje nas na put spasenja, a onda nas jača i hrani za euharistijskim stolom da uzmognemo ići tim puten. Doista, euharistija jest kruh života, onaj kruh koji nam daje život vječni. Ne želimo kao nerazumna djeca trčati samo za ovozemnim kruhom. Ne bismo htjeli kao prvi ljudi posegnuti za zabranjenim voćem ludo misleći kako svojom snagom možemo postići uzvišenost. Ne želimo ići putem grijeha i prizemnih užitaka koji završavaju smrću. Želimo da nas vodi mudrost Isusa Krista koji je vršio volju svoga nebeskoga Oca sve do smrti, smrti na križu. Želimo se suobličiti njemu, svome Gospodinu, koji je po muci i smrti prešao u slavu nebeskoga Oca. Želimo biti vjerni poput njega, slušajući njegov glas i hodeći putovima evanđelja. A u svemu tome želimo se jačati njegovom riječju i njegovim jelom i pićem u redovnoj nedjeljnoj euharistiji. To je naša snaga, naša mudrost i naša razboritost. Tako ćemo mirno i radosno uživati u Božjim darovima ovdje na zemlji iščekujući vječnu proslavu na nebesima. Neka nas na tome putu učvrsti i današnja sveta misa.