Četvrtak, 20 siječnja

20. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


U našem životu postoji prošlost, postoji sadašnjost, a postoji trenutak i trenuci koji su ispred nas, postoji budućnost. A Bog nam je dao vlast samo nad jednim vremenom – nad našom sadašnjošću. Tako, evo, sada stojimo pred Gospodinom i pred samima sobom. Htjeli bismo ove trenutke na poseban i na posebno prisan način podijeliti s njim – našim Gospodinom. Pristupimo ovim svetim tajnama u skrušenosti srca i u ljubavi prema našem Gospodinu.

  • Gospodine, na početku vjekova htio si da budemo i da budemo tvoja djeca. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u punini vremena ti si našu ljudsku narav zaogrnuo svojim božanstvom. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, po ovoj euharistiji ti nam daješ snage u životnoj borbi koja nas čeka. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Za svakoga čovjeka je važno razumjeti vrijeme u kojem živi, ili kako to Pismo veli, živjeti u svijetu, ali ne biti od svijeta. Razborit čovjek pred Bogom i pred svojom savješću razmatra svoj život u tom određenom vremenu i određenim okolnostima. Veliki su oni ljudi koji su znali razumjeti povijesni trenutak i povoljne prigode koje se pružaju. Bili su svjesni da je svaki dan neponovljiv i da se neke povijesne okolnosti jednostavno ne ponavljaju. Mudrost je, doista, razaznati vrijeme i čas! U određenim povijesnim okolnostima neki su se osobito istaknuli u tome što su prepoznali trenutak. To su velikani naše narodne i crkvene povijesti. Uzmimo samo za primjer svetoga Franju koji je razaznao trenutak kada je u Crkvi na poseban i izravniji način posvjedočio Krista jednostavnoga i siromašnoga. Današnje nas drugo čitanje (Ef 5, 15-20) poziva upravo na to – da razmotrimo kako živimo i da svoj život uskladimo s pozivom koji Bog ima za nas.


Razmotrite pomno kako živite!


Veli, dakle, danas Poslanica Efežanima: „Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri!“ Prisjetimo se: poslanica je upućena vjernicima kršćanima. Upućena je, dakle, ljudima koji su povjerovali evanđelju, koji su kršteni i koji su primili Duha Svetoga. Pa ipak, takve ljude, obasute milošću i Duhom Svetim poslanica opominje da ne žive kao ludi, nego kao mudri. U prvi mah bi se moglo pomisliti da je ova opomena suvišna jer, eto, radi se o ljudima koji su kršćani i koji su se korjenito opredijelili za evanđelje. Podrazumijeva se, dakle, da žive po kršćansku. Međutim, to je čovjekova stalna napast – to da se uljulja u neke svoje lažne sigurnosti. To se događa i športašima i studentima i poslovnim ljudima. Uljuljaju se u „staru slavu“ i onda padnu i niže nego što su bili kad su krenuli svojim putem. Tako onda športaš padne ispod svih svojih mogućnosti, student izgubi godinu, a bračni se drugovi nađu pred iscrpljenom ljubavi i raskinutim zajedništvom. Pomno promotrite kako živite nosi još jednu poruku. Naime, Bog nam sada, danas, daje prigode da činimo dobro ili da se odreknemo nekog zla. Valja pomno promotriti kako živimo, jer je svaki trenutak dragocjen i nikada se ponovno ne vraća. Ne znamo hoćemo li sutra imati istu dobru prigodu i istu snagu. Na primjer, ako me riječ Božja potiče da se pomirim sa svojim ocem ili sa svojim bratom, ja ne mogu znati hoću li sutra imati tu istu prigodu! Upravo zbog toga su duhovni pisci uvijek preporučivali ispit savjesti svake večeri, redovitu ispovijed, a u nekim slučajevima i duhovne vježbe. U poniznosti srca čovjek uvijek iznova treba razmatrati i promatrati kako živi, tako da se od mudrosti ne bi okrenuo k ludosti.


Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!


Poslanica zatim govori tvrdim riječima. Veli: „Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!“ Što, zar i Božja riječ želi ići u prilog onim zlokobnim prorocima koji ne vide ništa dobra, nego samo zlo i zlosretnu budućnost? Nipošto! Bog nas po svojoj riječi samo želi sačuvati od neopreza i ludosti. Itekako lako čovjek može otići u zlo i prestati činiti dobro. U tome smislu su dani zli, što čovjek živi okružen zavodljivošću ovoga svijeta. Kao što mi nastojimo svoju malu djecu poštedjeti ružnih riječi, ružnih slika i prigoda koje ih potiču na zlo, jednako tako trebamo se brinuti i za svoje duhovno zdravlje. Veli poslanica dalje: „Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!“ Upravo to. Za naš duhovni život uvijek su potrebni i ispravni naputci. A to je u prvom redu riječ Božja. Zato je razumljivo da dalje veli: „I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!“ Božja nas riječ, dakle, ne želi plašiti paničnim strahovima o zlu koje je zavladalo svijetom, nego nam trijezno daje na znanje da u ovom svijetu djeluje i zlo i Zli i da čovjek uvijek iznova treba promatrati svoj život u svjetlu Božje riječi izbjegavajući opijanje i razuzdanost.


Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!


Poslanica završava vrlo vedro: „Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!“ Evo, to upravo danas činimo. Slavimo Gospodina, pjevamo psalme, tražimo njegovu volju. I zahvaljujemo Bogu za život, za milosni život, za život vječni koji nam je obećan i čiji predokus i danas ćutimo. To je sveta misa, to je euharistija. Zato je za nas, za Crkvu, ovo svakako najsvetiji trenutak. Trenutak kad nam Bog govori po svojoj riječi, trenutak kad svoj život i svoju duhovnu žrtvu sjedinjujemo s Kristom i njegovom žrtvom, ovo je trenutak kada u otajstvu euharistije postajemo već sada dionicima nebeske proslave Isusa Krista i dionicima njegova božanstva. Neka nas Bog podrži u redovitom slavljenju ovih životvornih otajstava, neka nas njegova milost potakne da nikada ne propuštamo ovih nedjeljnih slavlja. Tako već na zemlji postajemo nebesnici, živa slika Krista uskrsloga.