21. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju

21. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Je li podložnost i služenje znak ropstva? Je li podložnost i služenje nedostojno čovjeka? Što bi onda mogla značiti današnja Božja riječ koja veli da trebamo biti podložni jedni drugima u strahu Kristovu? Kako se u sve to uklapa zapovijed ljubavi? Na početku ovog euharistijskog slavlja zamolit ćemo Boga da nam pošalje svjetlost svojega Duha da tu njegovu riječ razumijemo i srcem prihvatimo. Zato ćemo zazvati na nas Božje milosrđe.

  • Gospodine, poslušan tebi, tvoj je Sin postao čovjekom, poslušan do smrti, smrti na križu. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si došao ne da ti služe, nego da služiš i život svoj predaš za nas. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da u jednostavnosti srca i u ljubavi služimo tebi i svojim bližnjima. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Tko to može razumjeti sama sebe? Tko može razumjeti bilo kojeg čovjeka ili zaviriti u središte njegove duše? Tko može razjasniti i urediti odnose među ljudima? Pogotovo kad su u pitanju oni koji se vole ili koji bi se trebali voljeti. Koliko god je tajna svaki čovjek, još je veća tajna odnos među ljudima. Tako nam danas u drugom čitanju (Ef 5, 21-32), na temelju odnosa između muža i žene, Božja riječ govori kako bismo trebali živjeti jedni s drugima.


Podložni budite


Na samom početku evo jedne neobične riječi: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ Da budemo podložni jedni drugima? Baš podložni? Kako? Zar ne kaže isto Sveto pismo da se Bogu jedinome treba klanjati? Zar ne kaže Krist da za nas treba biti samo jedan Gospodin i Učitelj? Kako to da se čovjek treba podlagati čovjeku? Sjećamo se kad se ono novi učenik Kornelije bacio ničice pred Petra kako mu je Petar rekao: „Ustani, i ja sam čovjek!“ Međutim, izgleda da je čovjek nužno nekomu ili nečemu podložan. Na primjer, porezni se obveznik mora podlagati poreznim zakonima, vozač se mora podlagati prometnim propisima, nastavnici i učenici moraju se podlagati školskom planu i programu… Konačno, u starini su robovi bili u svemu podložni svojim gospodarima. Što, zar čovjek mora biti podložan i samo podložan? Pa gdje je onda naša sloboda u Kristu? Međutim, zapazimo kako riječ Božja veli da budemo jedni drugima podložni u strahu Kristovu. Jednostavno rečeno, mi se ne želimo klanjati čovjeku kao čovjeku i podlagati se čovjeku kao čovjeku. Isus nam poručuje jednostavno: „Što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Isusov nauk i najstarija kršćanska duhovnost nas uči upravo tome – da ljubavlju prema bližnjemu pokazujemo ljubav prema Bogu, da poštujući bližnjega, štujemo Boga, da služeći jedni drugima – Bogu služimo. I onaj tko služi – kraljuje. Zato je đavolska napast vjerovati kako nitko ne može biti vrijedan našeg služenja i naše ljubavi, doli Bog jedini. Treba nam danas te poniznosti i te jednostavnosti. Zato poslanica o podložnosti izričito kaže: „Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ Poslanica ovdje, naravno, govori o odnosima između muža i žene. U ovom slučaju podložnost je izraz ljubavi. Podlažem se i dajem prednost ne zato što sam rob, nego zato što sam slobodan, pa u toj svojoj slobodi, u ljubavi, podlažem sebe drugome, baš kao što se i Krist podložio najprije svome Ocu, ali iz te iste ljubavi on se podlagao onodobnim zakonima i svojim zakonskim roditeljima. Podložnost Bogu i ljubav prema Bogu nipošto ne isključuje podložnost i službu drugim ljudima. Dakle, poslanica uopće ne misli da bi npr. ženina podložnost vlastitom mužu mogla škoditi njezinoj podložnosti Bogu. To se ne isključuje nego, naprotiv, nadopunjuje.


Ljubite!


Poslanica, naravno, ide još dalje od podložnosti, pa polazeći od muževa veli: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti.“ I to je rješenje. Kršćanin se ne podlaže iz straha. Kršćanin ljubi Boga, pa mu onda u ljubavi služi. Jednako tako, govori nam evo Božja riječ, muž ljubi svoju ženu i zato svoj život daje za nju, podlaže sebe njoj.

Tako bi to trebalo biti između muža i žene, tako bi to trebalo biti u životu kršćanina. Služiti i podlagati se u ljubavi Kristovoj znači kraljevati zajedno s Kristom Jer, ni on nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj preda za mnoge. Zato je on uzvišen iznad svakog stvorenja. I zato će on one koji na sličan način budu iz ljubavi služili Bogu i bližnjemu, uzdići sa sobom u istu slavu. Zapravo, oni koji su u služenju i u ljubavi slični Kristu, već sada zajedno s njime kraljuju, baš kao što veli blaženstvo: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!”


Mi smo udovi njegova Tijela


Završava današnji odlomak tvrdnjom: „Doista, mi smo udovi njegova Tijela!“ Dakle, nema nam drugoga puta, osim puta Isusa Krista. On je naš Spasitelj i Bog, ali on je i savršeni čovjek, on je onaj drugi Adam, on je Ocu posvema omilio, on je Put, Istina i Život. Velika je istina u riječima svete Terezije Avilske da za nas kršćane nema sigurnijeg puta niti jasnijeg putokaza od čovještva Isusa Krista. On je bio podložan i svome nebeskom Ocu, i Josipu i Mariji i, u svoj slobodi, čak i rimskim zakonima i židovskim propisima. Isus nam je pokazao da je njegova podložnost i da je njegovo služenje iz ljubavi, jer, „nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj dade za svoje prijatelje“. I, na koncu, mi smo udovi njegova Tijela. Što budemo sličniji njemu, bit ćemo time sličniji svojoj pravoj naravi i doživjet ćemo da podložnost nije robovanje, da služenje nije izrabljivanje kada je jedno i drugo začinjeno Kristovom ljubavlju. Neka nas Duh Božji pouči kako to svaki pojedini od nas može ostvariti u svojoj obitelji, na svome poslu, u svojim obvezama i sa svojim bližnjima.