Portal katoličkih teologa
25. nedjelja kroz godinu (C): Nepošteni upravitelj

25. nedjelja kroz godinu (C): Nepošteni upravitelj


U životu često nema posve nedvojbenih situacija, gdje je odmah jasno što je dobro, a što zlo. Tako Isus jednom zgodom pripovijeda paradoksalnu priču (Lk 16, 1-13). Jedan je upravitelj loše vodio poslove svoga gospodara. Dobronamjerno ili zlonamjerno, ne zna se. U svakom slučaju, upravitelju je jasno da mu sada prijeti otkaz (i moguće namirivanje dugova). Što poduzeti? Svjestan da će na provjeri pasti, u očaju čini riskantan potez. Doziva dužnike svoga gospodara i u knjige unosi smanjene iznose dugova. Krivotvori poslovne knjige. Još je više upropaštavao financije svoga gospodara. Igrao je na posljednju moguću kartu. Smatrao je da će ga ti zahvalni dužnici primiti onda kada on sâm ostane na ulici. Međutim, upravo se taj potez upravitelju isplatio puno više nego što je mogao i sanjati. Kad je, naime, gospodar vidio, što je upravitelj učinio, zadržao ga je u službi, jer se nije htio odreći tako domišljatog upravitelja, unatoč tome što je bio nepošten. Isus paradoksalno zaključuje: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane, da vas prime u vječne šatore.“

Nitko nije savršen i nikada nitko nije u potpunosti čist u svojim motivima i namjerama. Kad bi samo besprijekorni ljudi činili dobro, bi li uopće bilo dobra na svijetu? Povijest se ponavlja. Tako se, na primjer, znaju čuti kritike kako je Strossmayer lako mogao izigravati dobrotvora, kad je u ono vrijeme đakovačka biskupija bila bogata. Točno. Ali Strossmayer je činio dobro. Danas ćemo lako reći da ovaj ili onaj moćnik čini dobra djela iz nekih sebičnih motiva. Moguće. Ali čini dobro. Moda raspolaže nepoštenim bogatstvom. Ali ipak, tim bogatstvom čini dobro. Tako će svakom našem dobrom potezu netko lako prišiti nečasnu namjeru. Ako nešto dobro učinim, naći će se netko tko će reći da to činim samo zato da se dodvorim šefu. Ili će za neko moje drugo dobro djelo prigovoriti da malim novcem želim potkupiti Boga i smiriti svoju savjest za sve one grozote koje sam činio. Treći će s gorčinom reći da bi bilo bolje da je moja pomoć otišla na sasvim drugu adresu. Oni najogorčeniji će ustvrditi da sve dobro koje činim, s obzirom na moje motive, ionako ništa ne vrijedi. No pored svega, ja ću uporno nastojati činiti dobro. Rekao bih da ovdje Isus svima nama daje jednostavno pravilo: valja činiti dobro. Mi, grešni ljudi. Bez premišljanja. Uvijek. Baš kako Pavao veli: „Neka vam ne dodija činiti dobro.“ To je ono blago koje nam ostaje kroza svu vječnost.