Utorak, 7 prosinca

29. nedjelja kroz godinu (B): Svidjelo se Gospodinu


Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33, 4-5.18-20.22; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45


Uvijek na sprovodu s određenom nelagodom čitam ovu molitvu: „Svidjelo se Gospodinu ovoga našega brata/sestru iz ovoga života pozvati k sebi…“ A događa se da je u pitanju nesretna smrt mlade osobe… Vodio sam sprovod i osobe koja je bila ubijena, kao na Divljem zapadu… I onda da mirno kažem: „Svidjelo se Gospodinu“? To da se Bogu svidjelo? A evo, te iste riječi čitamo o budućem Mesiji: „Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.“ Svidjelo se Bogu da svoga Sina prepusti smrti na križu. Kad kažemo „svidjelo se“, to izgleda kao da Bog u tome ima neko zadovoljstvo. Ne. Hoće se jednostavno reći da je Bog tako odlučio. Pri tome valja zapaziti da Bog nikad ne čini zlo, ali dopušta da drugi ljudi zlo čine. Zašto? Nema lakih odgovora. Evo što Biblija govori o tome.

Prvo je razlog sloboda. Čovjeku je dana mogućnost da bira između zla i dobra. Jer, kada bi Bog čovjeka prisilio da čini dobro, onda bi nestala sloboda, a čovjek bi bio dresirana životinja. Tako već na prvim stranicama Biblije Bog ovako govori Kajinu, koji je naumio ubiti brata Abela: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ Kada je Juda bio odlučio izdati Isusa, Isus mu govori možda najstrašniju rečenicu u Bibliji: „Što činiš, čini brzo!“ Eto. Bog pred nas stavlja dobro i zlo i poziva nas da izaberemo dobro. Poziva, ali ne prisiljava.

Drugo, veli poslovica da Bog i po krivim crtama pravo piše. Bog ne dopušta da zlo ima zadnju riječ. Tako su Isusa nepravedno osudili i razapeli, ali je Isus uskrsnuo i time svima koji nepravedno trpe dao nadu da trpljenje nije besmisleno. Štoviše, Isus govori: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“

Ne možemo zaštiti sebe ni svoju djecu od zla i nepravdi. Uvijek ima nečega što je izvan naše moći. Zato je dobro povjerovati biblijskoj riječi, povjerovati da Bog na koncu neće dati da zlo likuje. S takvim pouzdanjem u Boga već sada imamo svoj mir, unatoč nevoljama i nepravdama kojima smo izloženi. Tako Pavao, koji je u životu silno propatio, sa svim mirom govori: „Uvjeren sam: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.“ To je poruka nade. Dobro je po njoj živjeti.