Četvrtak, 20 siječnja

3. korizmena nedjelja (A): Pet muževa


Čitanja: Izl 17, 3-7; Ps 95, 1-2, 6-9; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42


Samarijanci su se u Isusovo vrijeme u svojoj vjeri prilično razlikovali od ostalih Židova. Jednom je tako Isus u Samariji, sjedeći kraj Jakovljeva zdenca, zapodjenuo razgovor sa ženom Samarijankom. Ona se iznenadila da Isus uopće s njom razgovara, jer se Samarijanci baš i nisu družili sa Židovima. I onda, usred razgovora Isus govori ženi: „Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.“ Ona mu odgovara da nema muža. Nato joj Isus izravno govori: „Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.“ Žena će na to: „Gospodine, vidim da si prorok.“ Na koncu je žena uvidjela da Isus nije samo običan prorok koji poznaje tajne ljudskog srca. Otrčala je u grad i sumještanima hrabro rekla: „Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?“

Postupak ove žene baš i nije po sebi razumljiv. Isus joj otvoreno spočitava njezine rastave i izvanbračne veze. Nije to ugodno slušati. Međutim, žena je priznala da je Isus prorok, pa je onda i svim sumještanima objavila kako je upravo po razotkrivanju vlastitih životnih promašaja uvidjela da je Isus Božji čovjek. Priznala je svoje postupke i pred Isusom i pred sumještanima. Nakon razgovora s Isusom kršćani tu ženu smatraju navjestiteljicom. Upravo tako čine veliki ljudi. Primit će dobar savjet, ma od koga on došao. Neće gledati na svoju povrijeđenu taštinu, nego će iz svakog komentara, iz svake – pa i pretjerane – opaske izvući ono što je dobro i pozitivno: upozorenje, opasku, savjet, poticaj, drugačiji pogled. I sve to može biti veoma korisno. Jer, ako samo slušam lijepe stvari koje mi govore prijatelji – pa i laskavci – neću jasno vidjeti vlastite pogreške i ono što mi, u konačnici, škodi. Upravo u tome smislu valja razumjeti ovu biblijsku izreku: „Odvoji se od svojih neprijatelja i čuvaj se svojih prijatelja.“ Koliko li je ludosti čovjek učinio iz inata, iz povrijeđene taštine, jer nije htio saslušati neugodnu istinu o sebi. A evo, Samarijanka nije patila od umišljene veličine. Nije zanijekala svoja lutanja. Štoviše, javila je mještanima dobru vijest o proroku. I stvarno, ti su ljudi došli k Isusu i zamolili ga da dođe k njima. I ostao je u njih dva dana, a oni su bili sretni da ga mogu slušati. Evo, tu se upravo ostvarila ona druga Isusova izreka: „Istina će vas osloboditi.“ Tako je to i u susretu s Bogom i u (su)životu s ljudima. Jer, bolja je i gorka istina od samozavaravajuće laži.