3. korizmena nedjelja (A): Predrasude

3. korizmena nedjelja (A): Predrasude


Čitanja: Izl 17, 3-7; Ps 95, 1-2, 6-9; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42


Isus, umoran od puta sjedi na zdencu. Bila je podnevna žega. Dolazi žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je moli da mu dadne piti. A žena se čudom čudi: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene Samarijanke?”

Kad su kasnije apostoli došli, čudili su se da uopće s njom razgovara. Čudo neviđeno! Židov ište piti u Samariji i to od jedne žene.

Znademo što se onda dogodilo. Isus zapodijeva razgovor s tom ženom. Ona je povjerovala u njega i nakon toga pozvala i ostale suseljane da čuju Isusa. I ostao je Isus u njih dva dana.

Kao što vidimo, mi ljudi smo tako skloni stvaranju predrasuda. Tako su Židovi imali predrasude prema Samarijancima, zato što su se od njih razlikovali u vjeri. Zahvaljujući toj predrasudi, s njima se nisu htjeli družiti niti imati ikakve veze s njima. Druga predrasuda naznačena u ovom evanđeoskom odlomku bila je ta da muškarac uopće razgovara s nepoznatom ženom.

Isus ne voli predrasude. Njegova je osnovna postavka – ljubav. On je onaj koji – kako to reče Pismo – trske napuknute prelomiti neće i stijenja što tek tinja neće ugasiti. Kao što se obratio cariniku Mateju i pozvao ga među svoje učenike, kao što se obratio nadcariniku Zakeju i doveo ga do posvemašnjeg obraćenja, kao što je i u ženi preljubnici vidio zrnce dobre volje i želje za obraćenjem, tako je i u ovoj ženi Samarijanki vidio želju za obraćenjem. A znao je Isus da je ona ne samo Samarijanaka nego i grešnica. I vidjeli smo: Isusova otvorenost i blagonaklonost urodila je plodom i kod Mateja, i kod Zakeja i kod ove žene Samarijanke, zajedno s njezinim suseljanima.

Tako čini Isus. Tako čine Božji ljudi. U svakom čovjeku vide zrnce dobrote. Takvi ljudi, po Isusovoj riječi, vjeruju da kvasac dobrote može prožeti puno veće tijesto ravnodušnosti, nemara i grijeha. Dobro je uvijek jače od zla.

Zato, prije nego što nam padne na pamet da osudimo svoga bližnjega, prije nego što nam padne na pamet da ga “otpišemo” kao nepopravljivog, pokušajmo gledati kako Isus gleda, pokušajmo otkriti zrnce dobrote u svakom čovjeku.

Jer, pozvani smo nositi terete jedni drugih, pozvani smo širiti blagu vijest spasenja svojim životom. Pozvani smo – Isusovom snagom koja je u nama – doprinositi da Kristovo spasenje bude djelatno u srcu svakog čovjeka.