Skip to content

4. nedjelja došašća (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Vjernici svakodnevno mole drevnu molitvu Anđeo Gospodnji. Time se spominjemo početka našega spasenja: vječna Božja Riječ, Sin Božji odvijeka uzeo je ljudsku narav i utjelovio se u krilu Blažene Djevice Marije. Ona je početak Boljega svijeta kako veli jedan drevni hrvatski natpis. Svaki je od nas, međutim, pozvan pronositi Kristovu blagovijest i svojim životom svjedočiti Kristovo spasenje, da bi u nama i po nama bilo djelatno Kristovo spasenje u ovome svijetu. Pokajmo se za svoje grijehe, da bismo bili dostojni ovih velikih otajstava koje ćemo proslaviti.

  • Gospodine, stvorio si čovjeka jer si ga ljubio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, uzeo si ljudsku narav u krilu Blažene Djevice Marije. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo širitelji tvoje blage vijesti i tvoji suradnici u spasenju ovoga svijeta. Gospodine, smiluj se

Nacrt za homiliju


Stari su teolozi i propovjednici znali govoriti: De Maria numquam satis – O Mariji nikad nije previše (govoriti). Ona je jedinstvena u svemu ljudskom rodu. Ona je bez grijeha začeta, rodila je Sina Božjega i tako u pravom smislu postala Bogorodicom. Ona je bila uza svoga Sina dok je visio na križu. Nitko joj na svijetu jednostavno ne može biti ravan. Međutim, koji puta – u najboljoj namjeri – sva hvala koja ide Mariji postala je izgovorom vjernicima, da se i ne trude nasljedovati je, jer je to ionako nemoguće. A evo, danas, četvrte nedjelje došašća, Crkva nam stavlja pred oči upravo lik Marije, naravno, da bi naglasila njezinu posebnu ulogu u našem spasenju, ali da bi nas potakla da je nasljedujemo, jer – kako nas uči sveti Pavao – što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano (Rim 15,4).


Zdravo, milosti puna


Čuli smo danas (Lk 1, 26-38). Dolazi anđeo i veli Mariji: Zdravo, milosti puna! Zanimljivo je da za riječ “Zdravo” u grčkom doslovno stoji “Raduj se!” Takav je, naime, bio uobičajeni pozdrav u Grka. Anđeo, dakle, veli Mariji da se veseli, jer je Milosti puna. To znači da je Marija u potpunosti ispunjena Božjom milošću, da je bez ikakva grijeha te da je s Bogom u potpunom suglasju, miru i ljubavi. E, sada, odmah bismo mogli reći: Pa tko se tu može mjeriti s Marijom! Točno. Međutim, ono što je Marija već od utrobe svoje majke, nama je Bog dao u sakramentu krštenja i neprestano nam daje po sakramentima i po svojoj djelatnoj milosti. Ako je Marija predraga kći Božja, svi smo mi također predraga Božja svojina, svi smo njegova djeca. Valja zapaziti: ništa u Bogu nije djelomično u smislu da bi nekome dao svu milost, a nekome tek dio. Prema tome, kada smo mi u pitanju, znamo da je Božja milost posinstva neizmjerna, božanska. Pa kao što je Bog izabrao Mariju za tako velebnu ulogu i za to joj dao potrebitu milost, jednako tako i Bog nas izabire da izvršimo svoju ulogu u svijetu i Crkvi i daje nam potrebitu milost. Pa smo onda i mi milosti puni. Ako ne od utrobe svoje majke, ono po svim sakramentima i po Božjoj svakodnevnoj milosti.

Upravo zato se i mi danas možemo radovati. Božji smo izabranici. Božji smo miljenici. Božja smo svojina. Dionici božanske naravi njegova Sina. To je naša snaga, naša nada i naša radost. Nismo samo od ove zemlje. Bog nas je stvorio, njegov Sin otkupio, a Duh nas Sveti čini dostojnima nebeske proslave.


Začet ćeš i roditi sina


Nadalje, veli anđeo Mariji: Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega… Opet bismo mogli reći: Ta tko se to može uspoređivati s Bogorodicom? Samo je ona rodila Sina Božjega! Točno. Ona je u tome jedinstvena i neponovljiva. Međutim, poučava nas Pavao, mi smo se po krštenju zaodjenuli u Krista. S njime smo po krštenju pokopani u smrt, ali s njime uskršavamo u novinu života. Veli Pavao: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2 Kor 5,17). Na drugom mjestu veli Pavao: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist (Gal 2,20). Zato smo na krštenju i dobili bijelu haljinu: zaodjenuli smo se Kristom. Opečaćeni smo njegovim znakom da mu u potpunosti pripadamo. I sada dolazi ono što je bitno: Marija je donijela na svijet Isusa Krista. I mi smo pozvani donositi ga i pronositi ovim svijetom. U nama i po nama svijet treba prepoznati Krista Gospodina koji je dobrostiv, milosrdan, koji prašta, koji je čovjekoljubac. Krist je otišao između svojih učenika i više nije izvanjski vidljiv, ali želi biti nazočan i djelatan u Crkvi i po Crkvi, to jest po nama. Kao što u potrebitu čovjeku mi trebamo vidjeti Krista patnika kojemu je potrebna pomoć, tako taj čovjek u nama treba prepoznati Krista koji se – poput milosrdnog Samarijanca – priginje ljudima.


Neka mi bude


Na koncu, kada je Marija čula Božji naum i Božju volju za sebe, rekla je u jednostavnosti srca: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! Možemo samo pretpostavljati kako je Marija, kao svaka mlada osoba, imala neke zamisli i neke planove za svoj život. Ovo što je anđeo od nje zatražio bilo je za nju posvemašnja novost, pravo iznenađenje. O tome prije toga nije mogla razmišljati. Međutim, ona ostavlja po strani sve svoje planove i zamisli. Ona bez ikakva pridržaja, predano, mirno i radosno prihvaća sve ono što Bog od nje po anđelu traži.

I opet se i mi ovdje možemo naći. Nije po sebi jednostavno odmah vidjeti što je volja Božja za nas. Ta ne šalje nama Bog anđela da nam na jasan i nedvosmislen način kaže što od nas očekuje. Međutim, zar ne da nam Bog ipak jasno progovara? To je njegova Riječ, to su njegove zapovijedi. To je nauk Crkve. Jasno nam je da nas Bog poziva da se ostavimo i sjenke grijeha. Bog nas, nadalje, poziva da prihvaćamo sve životne nedaće kao svoj križ koji nam je svednevice nositi. Temelj svekolikog našega života jest upravo to – vršenje volje Božje i to tako da prihvaćamo životne nedaće, ali radosni, te da u svemu vršimo volju Božju. To u praksi znači da ćemo vršiti njegove zapovijedi, da ćemo postupati prema Isusovu nauku da budemo dobrostivi, strpljivi, da praštamo svojim neprijateljima, da nosimo svoj križ, da tražimo Boga iznad svega.

Evo, dakle, načina kako možemo lijepo, mirno i radosno proslaviti Božić. Svjesni smo da nas je Bog obdario svojom milošću tako da smo njegova prava djeca. Svjesni smo da nas Isus šalje da budemo njegov glas, njegove ruke i njegovo srce u ovome svijetu. Zato, prihvaćajući Božju volju za sebe svjedočimo svijetu da živimo od Boga i po Bogu. Neka naš život, naša proslava Božića bude znak nade i radosti svijetu u kojem živimo: u prvom redu u našim obiteljima, a zatim svima onima s kojima živimo i radimo.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Bog iznenađuje – razmišljanje uz 4. nedjelju... Dok nam još u uhu odjekuju današnja čitanja (2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Rim 16, 25-27; Lk 1, 26-38) koja vode prema vrhuncu našu vjerničku pripr...
4. nedjelja došašća (B) – nacrt za homiliju... Uvod i pokajnički čin Crkva nam danas stavlja pred oči Mariju, neznatnu službenicu Gospodnju, koja je surađivala s Božjim naumom spasen...
Živjeti tražeći milost u Boga – razmišljanje... U četvrtu nedjelju došašća u središtu evanđeoske poruke nalazi se nazaretska Djevica kojoj Božji poslanik anđeo Gabriel naviješta da će postat...
4. nedjelja došašća – B RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA 2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16 Prvo čitanje u krupni plan stavlja centralni moment Davidovog hoda...
Meditacija uz 4. nedjelju došašća (B) Raduj se, milosti puna! Evo osnovne teme. Radost. To je evanđelje, to je početak spasenja: „Raduj se!“ U današnjem odlomku gotovo je sv...