4. nedjelja došašća (B) – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Crkva nam danas stavlja pred oči Mariju, neznatnu službenicu Gospodnju, koja je surađivala s Božjim naumom spasenja i tako sudjelovala u veličanstvenom djelu spasenja ostvarenog po Isusu Kristu. Njezina vjera i njezino predanje uzor su svakog vjernika. Zamolit ćemo Gospodina da nas oslobodi naših grijeha i propusta da bismo i mi poput Marije mogli biti suradnici na njivi Gospodnjoj.
- Gospodine, ti si Mariju, svoju Majku, snagom Duha Svetoga ispunio svakom milošću. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, u krilu Blažene Djevice postao si čovjekom, našim bratom i prijateljem. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nam Mariju postavljaš za primjer vjernosti i svetosti. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Blaženu Djevicu Mariju častimo kao najveću od svih žena, kao Bogorodicu, kao onu koja je bez grijeha začeta, ali pri tom ne smijemo zaboraviti da je ona žena, dakle, ljudsko biće koja nam kao vjernica i Božja službenica može biti uzor i poticaj. Jer, sve što je ona učinila snagom Božje milosti, možemo i mi na svoj način i u vlastitim okolnostima. Pogledajmo još jednom kako je protekao njezin susret s anđelom (Lk 1, 26-38).
Zdravo, milosti puna
Anđeo ulazi k Mariji i veli “Zdravo, milosti puna!” U doslovnijem prijevodu znači to: “Raduj se, milosti puna!” Anđeo joj naviješta da je ona na poseban način “omilošćena” i da se može radovati. Ni jedna žena nije na takav način ispunjena milošću. Naime, do te je mjere povezana s Bogom da je ni najmanji grijeh od njega ne dijeli, a u isto je vrijeme od Boga određena za velike stvari. Koliko god mi slavili Marijinu veličinu, nikad ne ispuštamo iz vidu da je sve na njoj čisto Božje djelo, čisti Božji dar kojemu se onda ona prepustila.
Ne boj se, Marijo! Evo, začet ćeš i roditi sina
Anđeo joj veli: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.” Marija je tako pozvana da sudjeluje u djelu spasenja. Rodit će Isusa, Spasitelja, Sina Božjega. Valja uzeti u obzir da je Marija bila veoma mlada djevojka, iz neznatnog Nazareta i iz zaboravljene pokrajine Galileje. Bog ostavlja po strani sve ljudske veličine, sve političke i vjerske autoritete i prilazi njoj, Mariji iz Nazareta i povjerava joj nešto što nikada nikome još nije povjerio, nešto što je jedinstveno i neponovljivo u cijeloj ljudskoj povijesti.
Neka mi bude!
Marija se nije uplašila. Znala je da je to Božje djelo i da će se sve to dogoditi isključivo Božjom snagom. Zato se ne boji, nego prihvaća biti Božjom posudom, Božjim sredstvom, Božjom suradnicom. Stoga jednostavno veli: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Time je rekla puno više nego što u prvi mah izgleda. Naime, ona je prihvatila ono što je anđeo rekao, ali ono “neka mi bude po riječi tvojoj” uključuje načelno prihvaćanje volje Božje, ma što to u životu značilo. A znamo da je to kasnije podrazumijevalo i stajanje pod križem vlastitog sina, što u trenutku anđelovog navještenja ona nije mogla znati. Ona je jednostavno prihvaćala vlastito životno zvanje iz Božje ruke.
Poput Marije
Očito, da se i mi tu vidimo. Marija nam je najsjajniji primjer da čovjek može biti vjeran Bogu i Božjem pozivu. Evo.
Mariji je anđeo rekao: “Zdravo, milosti puna.” Kad bolje pogledamo nije li i nas Bog ispunio tim istim Duhom i istom milošću u času našega krštenja. Zar nas ne pohađa istim duhom i istom milošću i u ostalim sakramentima, u našem svakodnevnom životu. Bogu se sviđa boraviti među sinovima ljudskim. Mi smo njegovi izabranici, njegovi miljenici, njegova baština. To nas može i treba ispunjati dubokom srećom i mirom. Nismo sami. Božji smo sinovi i kćeri. On nas je stvorio, on nas posvećuje i drži, on nas jača i upravlja.
Nadalje, Mariji anđeo govori: “Ne boj se, Marijo!” i onda joj govori o njezinom poslanju. Ona je rodila i svijetom prosula vječno svjetlo – Isusa Krista, našeg Gospodina. Nismo li i mi po sakramentima inicijacije (krstu, potvrdi i euharistiji) kako nas Pismo uči, “rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu” (1 Pt 2,9). Veliko je naše dostojanstvo i uzvišen naš poziv!
I ono najvažnije. Marija je rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Isus je rekao svome nebeskom Ocu: “Ne moja, nego tvoja volja!” I to je jedini ispravan put. U trenucima nevolja i u trenucima tjeskobe može nam izgledati teško prihvaćati volju Božju, odnosno život kakav nam se daje. Teško je naime prihvaćati nevolje, nerazumijevanja, razočaranja, rastanke, bol, bolesti, nesigurnost, trpljenje duhovno i tjelesno, teško je prihvatiti i smrt koja se približava. Međutim, mi ipak želimo poput Blažene Djevice, poput Krista Gospodina, poput tolikih svetih prihvaćati volju Božju. Jer, Marijino je prihvaćanje dovelo do utjelovljenja Sina Božjega. Isusovo je prihvaćanje dovelo do njegove otkupiteljske smrti i spasonosnog uskrsnuća. Prihvaćanje volje Božje za svakog pojedinog od nas znači mir, povjerenje, predanje u Božje ruke i radost da sudjelujemo u djelu spasenja koje se i danas među nama ostvaruje i izvršuje.