5. nedjelja kroz godinu (A) – homilija

Uvod i pokajnički čin

Obavijesna sredstva i zabavne emisije neprestano nam nude uspješne ljude koji postaju idoli: to su uspješni športaši, glazbenici, glumci, poslovni ljudi. Novinari i snimatelji prate ih u stopu. To su oni za koje se čak veli da ih ljudi obožavaju. A tko je, stvarno, vrijedan našega divljenja, tko bi nam to stvarno trebao biti uzorom u našem životu? Isus danas govori da bi svatko od nas svojim životom trebao biti uzorom svojim bližnjima. To izgleda kao veoma teška zadaća. Doista, svjesni smo i svoje nesavršenosti i svoje nedosljednosti i svojih grijeha. Pokajat ćemo se za sve zlo koje je u nama. Tako ćemo plodonosno moći poslušati ovu Božju riječ te dostojno i radosno proslaviti ova sveta otajstva.

• Gospodine, ti si svome izabranom narodu još u davnini govorio: Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš! (Lev 19,1). Gospodine, smiluj se!
• Kriste, ti si opominjao svoje učenike: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5,48). Kriste, smiluj se!
• Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju

Kako djeca uče? Oponašanjem. Djeca sve oponašaju: riječi, rečenice, melodiju rečenice. Njihove su igre uglavnom oponašateljske, rekli bi pedagozi imitativne. Oni u svojoj igri i mašti kuhaju, voze automobil, popravljaju kućanske aparate, glačaju, zauzeti su kao liječnici ili učitelji… Složit ćemo se, djeca uče od roditelja i svojih bližnjih i moralno ponašanje. Djeca uče – ne bez napora i muke! – biti darežljiva, pobožna, ona uče što znači pomagati, vršiti svoje dužnosti… Tako u Njemačkoj na nekim pješačkim semaforima uz crtež djeteta i odrasle osobe stoji napisano: Dajte djeci primjer: kad je crveno, pričekajte; kad je zeleno, prelazite!

Vi ste sol zemlje

Nije tako samo s djecom. I na odrasle itekako može utjecati ponašanje drugih. Nije, dakle, slučajno da danas Isus veli (Mt 5, 13-16): Vi ste sol zemlje. A malo kasnije: Vi ste svjetlost svijeta. Sol čuva hranu od kvarenja. Svjetlost omogućuje život. Ako to uzmemo u obzir, možemo se zabrinuti. Isus je svjetlost koja je s neba sišla. Može li se i od jednog čovjeka tražiti da bude svjetionik drugim ljudima, odnosno da bude onaj koji će čuvati ostale od kvarenja? Nije li to osobina Isusa Krista i, eventualno, najvećih svetaca (čije slabosti možemo zanemariti)? Pa ipak, Isus jasno progovara i to kroz dvije slike: Vi ste sol; vi ste svjetlost… Ako smo odgovorni i imalo samokritični, kako prihvatiti ovu Isusovu zapovijed? Prisjetimo se što Isus govori. On potiče svoje apostole da hrabro svjedoče za nj, iako su apostoli svjesni da su i slabi i nesavršeni. Čak i u progonstvima i na sudovima, veli Isus, apostoli se ne trebaju plašiti. Veli: Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! (Mt 10,19-20). Toga su bili svjesni svi velikani . Tako pismo veli za svetoga Stjepana da njegovi protivnici nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio (Dj 6,10).

To je smisao Isusovih riječi. Naravno da smo mi i slabi i krhki i nestalni. Međutim, u nama je snaga Kristova, sila Duha Svetoga koju primamo po svetim sakramentima, po djelovanju Kristova Tijela – Crkve čiji smo živi udovi. U nama je Božja sila i snaga. Prema tome, samo ako hoćemo, i mi možemo biti svjetlost svijeta, sol zemlje, živa slika Kristova. Po krštenju smo novo stvorenje. Ono što bismo mi trebali biti slikovito se vidi iz obreda krštenja, na kojem krštenik dobiva bijelu haljinu. Zato veli Pavao: Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste (Gal 3,27). To je naša sila, tu je naše poslanje. Krist nas poziva da svetošću svoga života budemo svjetlost svijeta i sol zemlje. A sve to silom i snagom duha Svetoga. Opet na drugom mjestu veli Pavao: Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rim 5,5).

Ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?

Nakon što je rekao da smo sol zemlje, odnosno da bismo to trebali biti, Isus nas ozbiljno opominje govoreći: Ali, ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Teške riječi. Upravo je tako. Ako zlo čini čovjek koji je nepoučen, loše odgojen, ogrezao u zlu i grijehu – uglavnom se nećemo previše iznenaditi. Ali što reći za kršćanina, koji je poučen, koji je Kristom zaodjeven, koji je Duhom Svetim bio prosvijetljen, ako on počne činiti zlo? Od svjedoka za Isusa Krista, on se promeće u protivnika, onoga koji sablažnjavajući bližnje, veće zlo čini od ostalih. Evo primjera. Ako dijete vidi da ljudi ne poštuju Boga i bližnjega, za njega će to biti loš primjer. Međutim, ako to vidi u svojoj kući, kod vlastitih roditelja, koliko li će to tek loše na nj djelovati! Tako je i s nama kršćanima. Ako mi, koji smo poučeni i posvećeni, ne poštujemo Boga i bližnjega, onda tek dajemo loš primjer i promećemo se u neprijatelje Kristove. Veli Isus drugom zgodom: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati (Lk 12,48). Pa ipak, s druge strane, ne moramo biti tjeskobni. Mi griješimo i nismo nikada besprijekorni u svom kršćanskom životu. Međutim, za nas je važno i odlučujuće da uvijek iznova nastojimo biti ono što Bog od nas traži. I u tome slučaju neće nam nedostajati njegove pomoći. Ni Petar ni Pavao nisu bili besprijekorni i bez mane, pa su ipak bili podložno i poslušno oruđe Kristovo u velebno djelu naviještanja evanđelja, tako da su njih obojica – zajedno s ostalim apostolima – položeni u same temelje Kristove Crkve.

Ne može se sakriti grad što leži na gori

Veli Isus: Ne može se sakriti grad koji leži na gori. Upravo to. Naš kršćanski život nije predstava. Ne zamaramo se time, koliko ljudi promatraju ili ne promatraju naš život. Mi jednostavno nastojimo kršćanski živjeti jer smo Kristovi, jer njemu pripadamo, jer je u nama sila njegova Duha. Mi nismo djelatnici Kristove promidžbe niti službenici neke marketinške agencije koja propagira evanđelje. Mi mirno nastojimo živjeti kao kršćani. Međutim, veli Isus, upravo ta jednostavnost i nenametljivost ne mogu proći nezapaženo. To tek privlači istinoljubive i dobronamjerne ljude. To je ona čestitost našega djelovanja, to je poštovanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu, to je ono naše jednostavno nastojanje da se klonemo i sjene grijeha. I to je – konačno – ono što toliko nedostaje ovome svijetu. Svijet treba svjedoke, one koji prvenstveno djelima a ne riječima navješćuju Kristovu ljubav i njegovo spasenje.

Dao Bog da svaki od nas to u radosti i čini.