5. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Čovjek koji puta upadne u velike nevolje i velike patnje. Događa se da čovjek misli da muka i nevolja nadilazi njegove snage. Tada smo blizu očajavanja. Božja nas riječ danas potiče na hrabrost, na pouzdanje. Trebamo, naime, znati da je Bog iznad svega i u svemu. Kao što je Bog u povijesti izbavljao svoje miljenike iz svih tjeskoba, tako želi biti snažno prisutan i u našim životima. Zamolimo ga da se i na nama očituje njegova milosna snaga.
- Gospodine, ti si starozavjetne pravednike nagrađivao za njihovu vjernost i ustrajnost. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si liječio svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Kriste, smiluj se!
- Gospodine tvoja je spasiteljska snaga i danas djelatna u tvojoj Crkvi. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Strahota ljudske patnje
Vjerojatno smo – barem na televiziji – vidjeli jednom tkalački stan. Osnova je razapeta i napeta, a potka se provlači pomoću čunka. Tkalja vješto prometne čunak s jedne strane osnove na drugu. Možda je potrebna sekunda ili dvije da čunak proleti s jedne na drugu stranu osnove. I onda vidimo u prvom čitanju jednu sliku koju je uzeo Job (Job 7, 1-4.6-7). Job je čovjek kojega Sveto pismo opisuje kao velikog patnika. Bog je dao da Job bude strašno kušan. Ali, u početku nije bilo tako. Biblija ovako opisuje toga čovjeka: „Imao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinčadi. Čovjek taj bijaše najugledniji među svim istočnjacima.“ Imao je k tome puno sinova i kćeri. I dogodilo se, evo, da je ostao bez svega. Bez sveg svoga imanja, dogodilo se da su mu djeca poginula, a on sam dopao čireva i teške kožne bolesti. I sada Job, posvema skrhan – ali ne potpuno bez nade – ovako izriče svoju žalopojku: „Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.“ Uočavate li tu strašnu sliku. Njegov život, svi njegovi dani proletješe brže od čunka!
Isus – ozdravitelj
Na početku svoga evanđelja Marko opisuje Isusa kako velikom silom i snagom, riječju i čudesima započinje svoje poslanje. U današnjem evanđelju (Mk 1, 29-39) on to sažima na ovaj način: „I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna.“
Znademo da je Isus usporedno sa svojim propovijedanjem uvijek liječio i pomagao ljudima u nevolji. Liječio je bolesne, zloduhe izgonio, pretvorio vodu u vino da bi ljude izbavio iz neprilike, umnožio kruh i ribe, smirio oluju na moru, spasio Petra koji se utapao… Čak je i mrtve uskrišavao.
A sve je to bio znak njegovog božanskog poslanja, sve je to bio znak njegovog spasenja koje se proteže onakraj našeg ljudskog iskustva i ovoga života, bio je to znak onoga spasenja po kojem čovjek postaje dionik neba, član Božje obitelji i dionih božanske naravi Isusa Krista.
Kristova snaga danas u Crkvi
Mi kršćani vjerujemo i znamo da je Gospodin Isus i danas među mana. Naime, da je na jednak način živ, nazočan i djelatan među nama, u svojoj Crkvi. Njegova snaga i sila i danas djeluje u Crkvi i po Crkvi. I u njegovu se snagu uzdamo. Naravno, kada je u pitanju bolest tijela, tražimo liječničku pomoć, jer su i liječništvo i lijekovi Božji dar. Međutim, i pored toga uvijek se obraćamo Bogu i tražimo njegovu zaštitu u tjelesnim i duhovnim potrebama. Zato je za nas vjernike nezamislivo obraćati se nekim umijećima i nekim silama koje nisu od Boga. Naprotiv, uza sva naravna sredstva koja Bog stavlja pred nas (kao liječnike i lijekove), mi se uvijek obraćamo Bogu za pomoć. Ne zaboravljamo pri tome posebnu snagu Kristovih sakramenata: pomirenja, euharistije, bolesničkog pomazanja. Pa ako nam Bog i ne podari zdravlje na onakav način kako smo priželjkivali, dat će nam Bog sigurno mir, predanost i duhovnu radost. Konačno, vratimo li se na Joba iz prvog čitanja, Biblija nam govori kako je on ustrajao u vjernosti Bogu unatoč svim strahotama koje su mu se dogodile, kako mu je Bog vratio sve ono što je izgubio te ga učinio čovjekom još uglednijim i poštovanijim nego što je bio prije svoje nesreće.
Tako i mi mirno koračamo, ne plašeći se nikakvih nevolja i strahota. Veli nam bogoduhi Pavao: „Sve je vaše… bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1Kor 3,21-22).
