Utorak, 11 svibnja

5. vazmena nedjelja (A): Stadoše mrmljati


Čitanja: Dj 6, 1-7; Ps 33, 1-2.4-5.18-19; 1Pt 2, 4-9; Iv 14, 1-12


U Staljinovo vrijeme u moskovskoj su „Pravdi“ članci često započinjali riječima: „Svi sovjetski građani su kao jedan čovjek pozdravili…“ (ili „osudili“, ovisno o predmetu). Slično u jednoj drugoj jednoumnoj tvorevini i danas čitamo kako je predsjednik dobio 100% glasova na izborima. Očito je da ove vijesti ne mogu biti istinite. Gdje su ljudi sabrani, uvijek ima različitih mišljenja, razilaženja, prijepora, prepirki, svađa… Jednako je bilo i u prvoj Crkvi. Tako čitamo: „U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.“ Eto, uvijek je bilo prijepora oko Caritasa ili oko socijalne pomoći. Tom su prigodom apostoli odredili da se imaju postaviti poslužitelji (đakoni) za brigu oko siromaha i time riješili prijepor.

To je način na koji bismo trebali rješavati sukobe i u obitelji i u društvu i u Crkvi. Naime, po sebi je razumljivo da ljudi imaju različita gledišta o svim područjima zajedničkog života. Moguće je da čovjek u najboljoj namjeri povrijedi nečije pravo, kao što je, nažalost, moguće da čovjek traži svoj interes na račun drugih. Nismo besprijekorni. Zbog toga je razumljivo da ćemo dizati glas protiv nepravilnosti i nepravdi. Međutim, pri tome je silno važno da idemo, što bi rekli latinisti, ad rem, a nikada ad hominem, to jest da ukazujemo na samu stvar, a da pri tome ne idemo ocrnjivati čovjeka, jer ne možemo znati njegove motive i nismo pozvani suditi druge ljude. Nije smisao zajedničkog i društvenoga života da budemo svi istog mišljenja, pa i istih svjetonazora, nego da se uvažavamo, poštujemo, volimo, baš kao što roditelj voli svoju djecu, ma koliko bila međusobno različita.

Mudri se ljudi bore protiv nepravde i nejednakosti, ali u isto vrijeme uživaju u raznolikosti i različitosti. Bog uzima ljude onakvima kakvi jesu: svi različiti, a svatko lijep i plemenit na svoj način. Staro je pravilo: U bitnome jedinstveni, u nebitnom različiti, a iznad svega bi trebali biti ljubav i razumijevanje. Naravno da je to moguće. Pa i u Hrvatskoj.