7. nedjelja kroz godinu (A): Ne opirite se Zlomu
Čitanja: Lev 19, 1-2.17-18; Ps 103, 1-4.8.10.12-13; 1Kor 3, 16-23; Mt 5, 38-48
Koji put i vjernici ostaju zbunjeni nad nekim Isusovim riječima. Tako on veli: „Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ Kako to razumjeti? Ne bismo htjeli vjerovati da se Isus zauzima za anarhiju, društvo bez ikakvih zakona i propisa, gdje nasilnici vladaju nad onima koji to nisu. Ta, društvo je dužno štititi slabe.
Međutim, Isus ovdje govori o odnosu među pojedincima, o spirali zla i mržnje, koja se u jednom trenutku jednostavno treba prekinuti. Znamo kako to ide. On mene udari. Ja mu uzvratim još jače. On uzme toljagu, ja još opasnije oružje. On pozove nekoliko njih da mu pomognu. Ja skupim čitavu četu… I tako u nedogled. Već su stari Grci govorili da sila silu rađa.
Isus, naprotiv, veli da silnika ne možemo pobijediti silom, da mržnju ne možemo uništiti mržnjom. Ako mi tko učini zlo, ja mu neću uzvratiti, neću se osvećivati. Zašto? Najveće zlo koje meni moj mrzitelj može učiniti bilo bi to kad bi me on natjerao da i ja mrzim. Čovjek je stvoren iz ljubavi i za ljubav. Kada mrzi, on sebe onečovječuje.
Isus je to najbolje pokazao u trenucima svoje muke i smrti. Tko je bio snažan, ako to nije bio on? Pa ipak, na silu nije odgovarao silom. Nije proklinjao. Nije zazivao osvetu, nego je molio za svoje neprijatelje. Okrenuti drugi obraz znači činiti dobro onome koji mi čini zlo. Zato Isus na koncu veli: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima.“ U ovom vremenima bunila, napada i protunapada, optužbi i protuoptužbi, Isus nas poziva da dopustimo da u nama zaživi ono što je najplemenitije, ono što je božansko – a to je ljubav koja nadilazi mržnju.