7. vazmena nedjelja (C) – nacrt za homiliju
Uvod i pokajnički čin
Bog ne gleda kao mi ljudi. Dok čovjek često gleda ono što naizvan vidi, Bog gleda u nutrinu. Dok se čovjek da zabljesnuti izvanjskim sjajem, Bog gleda na cjelovit smisao. Dok čovjek rado gleda na ono trenutačno i prolazno, Božje oči sadržavaju vječnost. Zato nama, koji smo ograničeni svojim očima i svojim razumom, koji smo ranjiva i slaba duha, Bog poručuje da slijedimo primjer Isusa Krista, jer je njegovo evanđelje najbolji putokaz našem životu, a njegovo djelo spasenja jedini put do pravog mira i radosti i do sretne vječnosti. Kao svijetli primjer nasljedovanja Krista Crkva nam danas stavlja pred oči svetoga prvomučenika Stjepana koji je poput Krista prolio svoju krvi jer je bio Bogu vjeran i koji je, poput Krista, oprostio svojim ubojicama. Zato ćemo i mi na početku ovoga euharistijskog slavlja zamoliti Gospodina da udalji od nas svaku površnost, zlo i pohlepu i obdari nas svojom milošću.
- Gospodine, radi našega spasenja tvoj je Sin postao čovjekom. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si svome Ocu bio poslušan do smrti na križu. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti si svoga Sina Isusa Krista uzdigao iznad svega stvorenoga, Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Kako li se samo mijenjaju objekti ljudskih čežnji i stremljenja! Stariji će od nas pamtiti vremena kad je bilo izuzetno važno imati šuškavac ili traperice iz Trsta, kada je bilo izuzetno velika stvar imati kasetofon, a ne tako davno čovjek s mobitelom bio je smatran bogatim poslovnim čovjekom. Muškarci su žudjeli za najlonskim košuljama, žene za najlonskim čarapama, a “fićo” je bio vrhunac luksuza. Danas se tome smijemo. Današnje čežnje i žudnje imaju druga imena. Uvijek nam se nude noviji modeli mobitela, jača računala, brži i opremljeniji automobili, bolje i veće kuće i stanovi. A što reći o težnjama za brzom zaradom, za kupovanjem dionica, za gomilanjem kapitala? Što reći na činjenicu da je naše društvo ponajviše zaraženo korupcijom. Jer našim ovozemnim čežnjama nikada nama kraja. Nezasitno žudimo za ovim ili onim aparatom, za ovim ili onim čudom moderne tehnike. Međutim, zar stvarno mislimo da se naša djeca svemu tome za deset godina neće smijati? Poznato je, na primjer, da danas prosječan Europljanin živi luksuznije od careva i kraljeva devetnaestog stoljeća. Zar se budući naraštaji neće gorko osmjehnuti na sve ono smeće i užasan moralni i materijalni nered koji im ostavljamo? A sve zbog probitka, zbog kratkotrajne strasti i ekstaze posjedovanja, vladanja, moći… Stvarno, gdje su granice ljudskih čežnji? Tko je doista velik? Gdje je prava veličina?
Ja sam Alfa i Omega
U današnjem drugom čitanju (Otk 22, 12-14.16-17.20) – u Knjizi otkrivenja – čujemo Isusove riječi iz Ivanova viđenja: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak”. Nije čudo da Ivana simbolično prikazuju u liku orla, onoga koji s visoka gleda i sve dobro vidi. Doista, u svojim poznim godinama Ivan snagom Duha Svetoga proniče tu Istinu: Isus je Prvi i Posljednji. On je onaj najveći, Bog ga je uzvisio “da u svemu bude Prvak”, kako veli sveti Pavao. Sve druge veličine, koje bi bile izvan njega, prolaze i propadaju. On je jedini Prvak, on je prije svega i sve stoji u njemu. Pa, otkud ta Isusova veličina?
Naravno, reći ćemo Isus je Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak jednostavno zbog toga što je pravi Sin Božji, Bogočovjek, Riječ Tijelom Postala. Sve to stoji i to je istina naše vjere. Međutim, u toj istoj Knjizi otkrivenja Ivan prikazuje Isusa kao zaklanog Jaganjca, kao onoga koji je prolio svoju krv radi našega spasenja. Isus, Bogočovjek, nevini i neokaljani Jaganjac, Sluga Božji, onaj koji uvijek čini ono što je Ocu milo, on sebe u potpunosti podlaže Božjem naumu spasenja. Jedini cilj njegova života jest ne traženje vlastitog probitka ili ljudske slave, nego posvemašnja vjernost Bogu. Zbog toga je, kao čovjek, teško stradao, ali je upravo zbog toga bio uzvišen: “Bi uzvišen zbog svoje predanosti”, veli Pismo. On koji je postao poslušan do smrti, smrti na križu, upravo zbog toga je postavljen iznad svega stvorenoga kojemu se svi klanjaju ili kako u današnjem prvom čitanju veli prvomučenik Stjepan (Dj 7,55-60): “Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu”.
To je otajstvo Krista raspetog i uskrslog. Po tome otajstvu mi smo spašeni i po tome otajstvu Isus je uzvišen i preuzvišen. To je Kristov put i to je put njegove Crkve.
Blago onima koji peru haljine svoje…
Naravno, to je i naš put. A put nam kazuje i prvomučenik Stjepan. Poput svoga Gospodina, on je također bio Bogu vjeran sve do smrti, odnosno, upravo zbog svoje vjernosti izgubio je život. I naša prava veličina može biti jedino u tome. Samo onaj tko je Bogu vjeran uvijek i po svaku cijenu, doseže prave vrijednosti. Posve određeno. Ako je čovjek vjeran svome kršćanskom pozivu poštujući Božje zapovijedi, pridružuje se proslavi Kristovoj. Ako čovjek predano i s ljubavlju obavlja svoj posao, pridružuje se proslavi Kristovoj. Ako čovjek poštuje vlastitu obitelj, pridružuje se proslavi Kristovoj. Ako čovjek usteže ruku od bilo kakve nepravde i nasilja, pridružuje se proslavi Kristovoj. Ako se čovjek trudi oko molitve, nedjeljne mise, ako se trudi oko svega što je dobro i plemenito, pridružuje se proslavi Kristovoj. Istinski je velik samo onaj tko je u miru sa sobom i s Bogom, tko slijedi Kristov put. Svi su drugi idoli lažni, kratkotrajni i besplodni; bilo da se radi o bogatstvu, društvenom ugledu, ljepoti, uspješnosti… Upravo kako veli Ivan: “Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka” (1 Iv 2,17).
Naše je vrijeme, nažalost, prepuno lažnih vrijednosti, koje se i nesvjesno nameću kao božanstva: novac, uspjeh, moć, slava, brza zarada, razuzdanost… “Lažna je ljupkost, tašta je ljepota”, veli Pismo (Izr 31,30). A Krist Gospodin nam je pokazao pravi put. To je put vjernosti, poniznosti, praštanja, svakovrsnih dobrih djela, put strpljivosti, samoprijegora, put ljubavi. Upravo zato mi, Kristovi vjernici, trebamo po njegovoj riječi biti kvasac u ovome svijetu i svjetlost svijeta, tako da naviještamo upravo takve vrednote i ljepotu Kraljevstva Božjega. Duh je Božji u nama, Duh koji nas prosvjetljuje i jača. Primjer su nam i toliki sveci koji su u svome vremenu svjedočili prave vrednote i tako bili znak Božje prisutnosti i Božje ljubavi u ovome svijetu. Samo tako ćemo se već danas, na ovome svijetu, ispuniti mirom i radošću, samo tako ćemo se pridružiti proslavi onoga koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Posljednji.