Petak, 21 siječnja

8. nedjelja kroz godinu (C) – nacrt za homiliju


Uvod


Veli Božja riječ da čovjekove riječi otkrivaju njegove osjećaje. Naše riječi nisu tek protok zraka, one odražavaju naše srce. Zato je važno bdjeti nad vlastitim srcem, važno je paziti na vlastite riječi. Toliko puta smo baš u tome smislu griješili. Pokajmo se da mognemo dostojno proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, ti si svoje riječi stavljao u usta proroka da nam pokažu put istine i pravde. Gospodine, smiluj se.
  • Kriste, vječna Riječi Očeva, ti naše životne putove osvjetljavaš svojim evanđeljem. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da riječi Kristova evanđelja navješćujemo ovome svijetu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Zašto ljudi vole pratiti vrhunske sportove? Sigurno je puno razloga. Jedan od njih je svakako egzaktnost, odnosno provjerljivost. U životu i u politici često čujemo lijepe priče i sjajne zamisli, velika obećanja i ružičastu budućnost… I onda se često razočaramo. Jedno su lijepe želje, jedno su obećanja, a drugo je život. Pogotovo nam zasmeta kada nas netko svjesno želi zavarati praznim pričama. Međutim, u sportu ne može biti praznih priča. Jasno se vide rezultati. Tu nema ni protekcije ni nepotizma. Rezultati sve govore, što god mi mislili o pojedinom sportašu, koliko god nam se on sviđao ili ne sviđao. Zbog toga neki – čini se s pravom! – govore da bi se mnoge tvrtke u većinskom vlasništvu države trebale ugledati upravo u sportaše. Tu jež rad, napor, treninzi, tu je iskrenost prema samome sebi, jer se drukčije ne bi mogli ispravljati nedostatci. Nema zavaravanja, nema pustih priča, nema starih zasluga… Rezultati. Samo plodovi rada.


Stablo se po plodu poznaje


Isus na sličan način vrednuje čestitost pojedinog čovjeka i vjernika (Lk 6, 39-45). Veli: „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.“

Rado bismo u tome svjetlu htjeli sagledati vlastite roditelje, braću i sestre, zatim naše bližnje, šefove na poslu, a osobito rado političare. Kakvi su plodovi njihova rada? Međutim, uvijek trebamo Božju riječ gledati kao riječ upućenu svakome pojedinom od nas. Svatko treba u Božjoj riječi, kao u jasnu zrcalu, sagledavati same sebe. Dobro je zastati i pokušati bar djelomično uočiti kakvi su plodovi moga djelovanja? Možda mislim da sam u nekim pitanjima u pravu, samo što me, eto, moji bližnji ne razumiju. I zato uporno ustrajavam na svome stavu i dokazujem drugima da su u krivu. I koji su plodovi? Ima li više razumijevanja, dobrote, strpljivost i uvažavanja? Ili se svađe umnažaju i razdor raste? Kakvi su plodovi mojih nastupa, moga govorenja, moga djelovanja? Postižem li tako svoj mir? Širim li svojim djelovanjem i svojim postojanjem onaj Kristov mir? Mogu li u tome smislu svake večeri u miru usnuti ako se uključim u taj pothvat?


Iz obilja srce usta govore


Isus u nastavku govori o posebnoj vrsti plodova koje svakodnevno u obilju iznosimo. To su naše riječi, to je naš govor. Kada netko (mi ili netko drugi) iznosi samo loše stvari o drugima, o Crkvi, o državi, o ovome ili onome, kada se pri tome čuju i ružne (redovito neprovjerene) objede, što to znači? Za Isusa je to jasno: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ Kakvu sliku daje moje srce, moja duša, ako samo vidim zlo, zlu namjeru, korupciju i grijeh svake vrste? Nisam li tada sličan „žutom tisku“ (a koje naše glasilo nema u sebi velik dio žutila?) koji iznosi samo skandale i pojedinosti crne kronike? Blag, dobrohotan čovjek u svakom čovjeku može i treba pronaći zrnce dobrote, baš kao što će dobar odgojitelj u svakom djetetu pronaći onaj žar dobrote koji se treba ražariti.


Svjedočanstvo našega života


Veli Isus: „Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste sol zemlje“. U nama – Božjom milošću – gori plamen Božje ljubavi, vatra Kristova spasenja, mi smo nositelji one blage i radosne vijesti – Evanđelja, da Bog u Kristu pobjeđuje svako zlo, da Božja ljubav nadjačava svaki grijeh i svaku oholost. Tu radost i tu blagost na poseban način su pokazivali toliki sveci: Majka Terezija, Leopold Mandić, Alojzije Stepinac. Veli Pavao: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,21). To je jamstvo mira i radosti. Zato, okanimo se strančarenja i ogovaranja. Nemojmo se baviti tuđim grijesima. Radije molimo za spasenje svoje i za spasenje cijeloga svijeta. Kao što reče Pavao: „Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama“ (2 Kor 13,11). Upravo tako: Bog mira bit će s nama. Što više poželjeti?