8. nedjelja kroz godinu (C): Trun i brvno

Čitanja: Sir 27,4-7; Ps 92, 2-3. 13-14. 15-16;1Kor 15, 54-58; Lk 6, 39-45

Isus u svojim usporedbama kojiput ide do krajnosti. Tako jednom prigodom veli: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.“ Ovo je stvarno komično, a u isto vrijeme tako stvarno i životno. Vidim trun u oku bližnjega a brvna u svome oku ne vidim! I još žurim da – kao pravednik – pomognem izvaditi trun iz tuđeg oka.

Zašto toliko imamo potrebu mjeriti i premjeravati pogreške bližnjega? Zašto nas toliko privlači crna kronika i emisije koje iznose prljavo rublje poznatih osoba? Zašto – već od vrtićke dobi! – imamo potrebe upirati prstom u onoga koji je u nečem pogriješio? Vjerojatno time uvjeravamo sebe kako smo – u usporedbi s takvima – još jako dobri. Ili u nama stvarno ima one zluradosti…

A stvar bi trebala biti jasna. Pogledajmo. Netko učini stvarno nešto loše, na primjer pod utjecajem alkohola prouzroči prometnu nesreću. I onda ja dižem svoj pravedni glas protiv takvih kriminalaca, koje bi trebalo zatvoriti na ne znam koliko godina. Međutim, da je to isto počinio netko meni osobito blizak, na primjer moj sin ili moja kći, kako bih reagirao? Ono drugo je još važnije. Trebam prvo pogledati sebe. Ponizno i iskreno. Jesam li uvijek, baš uvijek istinoljubiv? Zar mi se nikad nije dogodilo da prekršim koje pravilo u prometu? Jesam li se uvijek, ali baš uvijek odgovorno odnosio prema društvenoj imovini? Zar mi se nikad nije dogodilo da – barem u nekoj mjeri – širim lažne ili sumnjive vijesti?

Ima jedna mudra kršćanska ustanova: ispit savjesti. Na koncu dana čovjek zastane, promatra dan koji je pri koncu i pita se: jesam li ikoga – pa i samoga sebe – povrijedio mišlju, riječju, djelom ili propustom? Što je čovjek čestitiji, što je čovjek Bogu bliži, to je više svjestan koliko je slab, nesavršen i grešan. Tako Pavao s punim uvjerenjem piše: „Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.“ Zato, prije nego što idemo tražiti trun u oku svoga bližnjega, prije nego što posegnemo za kamenom da ga na grešnika bacimo, pogledajmo što imamo u vlastitom oku, pogledajmo koliko smo i sami grešni i nesavršeni. Mudra je Isusova riječ. Dobro bi bilo nad njom zastati.