Sveti Matija

1. Biografski podaci

Ime Matija dolazi od hebrejskog Mattatijah, što znači „Dar Jahvin“. Blagdan ovog Apostola u prijašnjem se kalendaru slavio 24. veljače, a u prijestupnoj godini 25. veljače. Otuda ona narodna izreka: „Sveti Matija led razbija“. Međutim, kako je taj blagdan redovito padao u korizmi, reformom iz 1969. ovaj je blagdan prebačen na dan 14. svibnja. Rimski martirologij o ovome blagdanu kaže:

„Dana 14. svibnja blagdan svetoga Matije, apostola, koji je Gospodina Isusa slijedio od Ivanova krštenja sve do dana kada je Isus uznesen na nebo i koji je, poslije Gospodinova uzašašća, od apostola postavljen umjesto izdajice Jude, da, pribrojen Dvanaestorici, bude svjedokom uskrsnuća.“[1]

U Dj 1,15-26 opisuje se kako je Matija kockom (ždrijebom) pribrojen Dvanaestorici umjesto Jude Iškariotskoga.[2] O njegovom kasnijem životu ne znamo ništa sa sigurnošću. Prema predaji propovijedao je u Etiopiji i u Judeji. Mučeništvo je pretrpio tako da je najprije bio kamenovan, a nakon toga su mu odrubili glavu bradvom. Prema istoj predaji, sv. Helena, mati cara Konstantina, dala je u 4. st. njegove relikvije prenijeti u Rim, a jedan njihov dio u Trier. U ikonografiji se redovito prikazuje zgoda kako on biva izabran kockom, a atributi su mu bradva ili helebarda.

2. Bacanje kocke

U tekstu o izboru Matije uzima se grčka riječ klêros, (od kláo – rasjeći, razdijeliti), što odgovara hebrejskom gôrăl što znači ždrijeb, kocka[3] kojom se raspodjeljuje nasljedstvo. Ta riječ može također značiti nasljedstvo, odnosno baštinu, a zatim i dio koji se nasljeđuje, koji je nekome dodijeljen, ono što je nekome dopalo.[4] Nadalje, u Septuaginti, grčkom prijevodu Staroga zavjeta, gôrăl – klêros označava način podjele plijena (Joel 4,3; Ob1,11; Nah 3,10). Tako su se dijelovi zemlje Kanaan kockom dodjeljivali određenim plemenima (Br 26,52ss; 33,53ss; Još 18,1ss; Ez 47,22, 48,29). Time se želi naglasiti da Izraelci nisu zadobili zemlju Kanaan ni kupnjom, niti osvajanjem, nego je tu zemlju Bog njima dodijelio. Zato, kad je Izrael zaposjeo tu zemlji, smatralo se da ju je zakonito zaposjeo, kao baštinu koji im je Bog dodijelio. Ovdje valja istaknuti da od svih dvanaest Izraelovih plemena, plemenu Leviju nije bilo dodijeljen neki dio zemlje Kanaan: „Levijevu plemenu ne dade Mojsije baštine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je baština, kao što im je sâm rekao.“ (Jš 13,33; Jš 13,14) Nadalje, služba u hramu dodjeljivala se među svećenicima ždrijebom, kako vidimo u slučaju Zaharije, oca Ivana Krstitelje (usp. Lk 1,8-9). U Novom zavjetu ovaj pojam označava kocku, odnosno ždrijeb kao u slučaju Zaharije i u slučaju izbora Matije.[5] Vojnici su također bacali kocku za Isusovu haljinu (Mk 15,24). Na drugim mjestima ova se riječ prevodi riječju udio (Dj 1,17; 8,21), baština (Dj 26,18; 1 Pt 5,3) ili pak riječju dioništvo (Kol 1,12). Nadalje, zbog toga što je Levijevom plemenu, kao što je bilo rečeno, sam Gospodin bio baština, uskoro se u Crkvi polatinjena riječ clerus počela značiti kler, stalež zaređenih crkvenih službenika, dok su klerici bili oni koji su se posvetili isključivo crkvenoj službi.[6] Tertulijan je bio prvi koji pojmom clerus označava za kler, dok u isto vrijeme ta ista riječ u drugom kontekstu u njega još uvijek znači kocka – ždrijeb.

3. Misna čitanja

a) Prvo čitanje (Dj 1,15-17.20-26)

U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: „Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.“ I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: „Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.“ Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Kao što se vidi, Matija je bio jedan od onih učenika koji je, jednako kao i ostali apostoli, bio svjedokom svega što je Isus govorio i činio. Kao što je Isus osobno izabrao dvanaestoricu, tako su apostoli htjeli da Krist, a ne oni, izabere onoga koji je imao biti pribrojen Dvanaestorici umjesto Jude, onako kako to zadivljujućom dubinom tumači Ivan Zlatousti:

„I svi skupa mole govoreći: Gospodine, ti koji poznaješ srca svih ljudi, pokaži… Ti, a ne mi. Razborito se pozivlju na poznavaoca srdaca. On je imao izabrati, a ne netko drugi. Tako su s pouzdanjem govorili, jer je trebalo izabrati samo jednoga. I nisu rekli: odaberi, nego pokaži odabranog, onoga kojega si izabrao, kako je rečeno – jer znali su da je od Boga sve unaprijed određeno. I baciše kocke. Još se naime nisu smatrali dostojnima da sami na svoju ruku izaberu, i zato žele biti poučeni nekim znakom.“[7]

b) Evanđelje (Iv 15,9-17)

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.

Ovaj je odlomak izabran za blagdan sv. Matije očito zbog šesnaestog retka: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite.“ Matija je od Krista izabran i pozvan u apostolsku službu, baš kao što je Isus osobno pozvao sve ostale apostole. Sveto pismo inače obiluje osobama koje je Bog poziva na posebnu službu. Spomenimo samo Abrahama, Mojsija, suce, proroke… I Isus je tako činio. Međutim, nama ljudima nije uvijek jasan kriterij Božjeg odabira. Možda je u tome smislu najbolje ono obrazloženje koji Bog daje Samuelu koji je imao pomazati Davida za kralja: „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“ (1 Sam 16,7) Tako je kolebljivi Šimun ipak postao Petar-Stijena, tako je progonitelj Pavao postao „apostolom narodâ“. Očito je po istom Božjem promislu upravo Matija pribrojen jedanaestorici apostola. Tako je bio namiren broj od dvanaesto apostola. U tome smislu svatko od nas je pozvanik, to jest član Crkva koja je upravo zbor pozvanih, pri čemu vrijedi ono Pavlovo: „Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.“ (1 Kor 12,4-7)

4. Misne molitve

U prethodnom su misalu zborna i popričesna molitva preuzete iz Sakramentara iz Fulde[8] a darovna iz Grgurovog sakramentara.[9] U važećem su misalu sve tri molitve dijelom novosastavljene, a dijelom preuzete iz drevnih izvora.

a) Zborna

Bože, ti si svetog Matiju pridružio apostolskom zboru. Po njegovu zagovoru daj nama, koji se radujemo dioništvu u tvojoj ljubavi, da budemo pribrojeni tvojim odabranicima.[10]

Prvi dio ove molitve preuzet je iz prethodnog misala,[11] dok je prošnja novosastavljena. U njoj se naglašava da smo mi već dionici Božje ljubavi u Kristu, što se onda potvrđuje molbom da i mi – poput svetoga Matije – budemo pribrojeni Božjim odabranicima i pozvanicima. Matija je bio odabran za posebnu, apostolsku službu. Međutim, svaki je kršćanin od Boga pozvan da bude vjeran onome poslanju i onoj posebnoj službi na koju je pozvan. Svaki je kršćanin pozvan vršiti Božju volju tako da Kristovom milošću bude pribrojen sa svima svetima u nebeskoj slavi.

b) Darovna

Primi, Gospodine, darove svoje Crkve koje ti s poštovanjem prinosimo o blagdanu svetog Matije. Molimo te, po njima nas učvrsti u snazi svoje milosti.[12]

Prvi dio molitve je novosastavljen a završni dio je preuzet iz Sakramentara iz Fulde i Pariškog misala.[13] Milost koju su kršćani zadobili valja neprestano čuvati i učvršćivati, što se više puta naglašava u Pavlovim i Petrovim poslanicama (npr. Rim 16,25; 1 Sol 3,13; 2 Sol 2,17; 3,2; 1 Pt 5,10; 2 Pt 1,10). U ovoj molitvi naglašava se da je otajstvo euharistije ono koje učvršćuje vjernike u Božjoj milosti. Međutim, apostoli su na to na poseban način pozvani. Petar je od Isusa bio pozvan učvršćivati svoju braću, a taj poziv, naravno, vrijedi i za apostola Matiju: „Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ (Lk 22,32)

c) Popričesna

Gospodine, ne prestaj svoju obitelj hraniti božanskim darima. Zagovorom svetoga Matije, dostoj se udijeliti nam dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.[14]

Prvi dio molitve je novosastavljen, a prozbeni je završetak („dioništvo u baštini svetih u svjetlosti“) preuzet iz Pariškog misala.[15] Međutim, točnije je reći da je taj drugi dio preuzet iz Kol 1,12: „S radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.“ Poruka je jasna: po otajstvu euharistije vjernici – zagovorom svetih – uzimaju udjela u baštini svih svetih u nebeskoj svjetlosti, jer Isus nam ide pripraviti mjesto da i mi budemo gdje je on. (Iv 14,3)

Zaključimo. Misne molitve blagdana svetoga Matije imaju kao osnovni motiv izabranje. Kao što je Bog izabrao Matiju da bude pribrojen jedanaestorici kao dvanaesti apostol, tako su i vjernici – zagovorom ovoga apostola – pozvani i određeni da budu baštinici milosti i spasenja Isusa Krista, na osobit način upravo po svetim otajstvima koja slave.

---

[1] Martyrologium Romanum, Vatikan, ²2004., 284.

[2] Za predaje o sv. Matiji usp. A. BADURINA, Matija, u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985., 399; A. ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Sarajevo, 2003., 200.

[3] Spomenimo da je klêros u Grčkoj zapravo bio komad crijepa i iver drveta kojim se ždrijebalo, tako da klêros nije nužno bio u obliku kocke.

[4] U Slavoniji za to postoji germanizam „tâl“ (od njemačkog: Teil – dio) u onoj izreci: „Koga nema, ni tâla mu nema.“

[5] U Crkvama Istoka ostao je sve do danas običaj da se za određenu službu, između nekoliko kandidata, ždrijebom izabire onaj koji u tu službi ima biti postavljen.

[6] Sve do reforme Drugog vatikanskog sabora u klerički se stalež ulazilo tonzurom, koja se podjeljivala na samom početku svećeničke formacije, prije nego što bi kandidati pristupili „nižim“ redovima, odnosno zavjetima. Danas formalno netko postaje klerikom tek đakonskim ređenjem.

[7] IVAN ZLATOUSTI, Homilija o Djelima apostolskim, u: Časoslov naroda Božjega, 2, Zagreb, 1984., 1303.

[8] G. RICHTER, A. SCHONFELDER (prir.), Sacramentarium Fuldense saeculi X., Fulda 1912., 228; 230).

[9] J. DESHUSSES (prir.), Le sacramentaire Grégorien, 1 Le Sacramentaire, Le Supplément d’Aniane, Fribourg, 1979., 595.

[10] Latinski: „Deus, qui beatum Matthiam Apostolorum collegio sociasti, eius nobis interventione concede, ut, dilectionis tuae sorte gaudentes, cum electis numerari mereamur.“

[11] Prethodni je misal sa svoje strane ovu molitvu preuzeo iz Sakramentara iz Fulde iz 10. st: „Deus qui beatum Mathiam apostolorum tuorum collegio sociasti, tribue quesumus, ut eius interventione tuae circa nos pietatis semper viscera sentiamus.“ Usp. Sacramentarium Fuldense, 228. Spomenimo da istu molitvu nalazimo i u Zagrebačkom sakramentaru iz 11. st. Usp. M. DANČUO, Sacramentarium Zagrebiense. Studio ed edizione liturgica del codice MR 126 della Bibioteca Metropolitana di di Zagabria, Savona, 2024., br. 510, kao i u Pariškom misalu: Missale Parisiense, Pariz, 1738., 518.

[12] Latinski: „Ecclesiae tuae, Domine, munera pro festo beati Matthiae reverenter oblata suscipias, et per ea nos gratiae tuae virtute confirma.“

[13] Sacramentarium Fuldense saeculi X., 229: „Deus, qui proditoris apostatae ruinam, ne Apostolorum tuorum numerus sacratus perfectione careret, beati Matthiae electione suppleti; praesentia munera sanctifica, et per ea nos gratiae tuae virtute confirma.“; Missale Parisiense, 519; Istu molitvu nalazimo i u Zagrebačkom sakramentaru, br. 511.

[14] Latinski: „Familiam tuam, Domine, divinis ne cesses replere muneribus, ut, beato Matthia pro nobis intercedente, in partem sortis sanctorum in lumine nos digneris accipere.“

[15] Missale Parisiense, 519: „Placeat, quaesumus, omnipotens Deus maiestati tuae sacrificia quae sumpsimus; et sicut beatum Matthiam Apostolorum tuorum numero sorte agragati; it et nos, per misericordiam tuam, in partem sortis sanctorum ascribere digneris.“