Petar – Stijena
Koncem mjeseca lipnja u kalendaru se spominjemo apostola Petra i Pavla. Apostol Petar se zapravo zvao Šimun, hebrejski šim’ōn, deminutiv od šemūʽʼēl znači „Bog je čuo, uslišio“. Upravo njemu, Šimunu, Isus daje novo ime: aramejski Kefa, grčki Petros, hrvatski Stijena. Isus njemu doslovno kaže: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Rekli bismo u prvi mah da je Isus izabrao najjačeg, najhrabrijeg, najčvršćeg, najvjernijeg. Jer, naravno, ne može se graditi Crkva na nečem slabom i nesigurnom.
Međutim, dobro znamo da Petar baš i nije bio čeličnoga karaktera odnosno značaja. U trenucima najveće pogibelji zatajio je svoga Učitelja, rekavši da nikad za njega nije čuo. Kasnije će Pavao posvjedočiti kako se Petar jednom prigodom – iz obzira i straha prema kršćanima iz židovstva – pretvarao da ne jede onu hranu koja je Židovima bila zabranjena. A jeo je! Što reći? Zar se Isus prevario u odabiru prvoga među apostolima? Zar nije mogao znati kakvog je Petar karaktera i kako bi mogao postupiti u trenucima opasnosti?
Isus je sigurno veoma dobro znao koga je izabrao. I dobro je učinio. Jer, na koncu svoga života nije se odrekao svoga Učitelja, nego je za nj položio život. Takav Petar, rekao bih, slika je svih nas. Svako od nas je u nekim trenucima i nedosljedan, i slab i grešan. U prošlosti svakoga od nas ima dijelova kojima se baš ne ponosimo… Međutim, iako smo nedosljedni i slabi, mi ipak možemo činiti velike i plemenite stvari u svojoj obitelji u svojoj rodbini, u svome susjedstvu, na radnom mjestu, u prometu… Mi samo kadri iskazivati i dobrotu i ljubav, mi smo kadri doprinositi da u dobru napreduje i naša obitelj i naše društvo pa i naša Crkva. I mi možemo biti stijena na koju se drugi mogu osloniti. To je ona Božja snaga u nama koje možda nismo ni svjesni. Ali tu je. Valja se samo odvažiti. Svaki dan.