5. nedjelja kroz godinu (A): Podijeli kruh svoj
Čitanja: Iz 58, 7-10; Ps 112, 4-8a.9; 1Kor 2, 1-5; Mt 5, 13-16
Koja je bitna osobina dobroga roditelja? Ljubav prema djetetu. Bez toga bi sva stručnost bila uzaludna. Koja je bitna značajka dobrog pedagoga: dobrohotna naklonost prema učenicima i svojevrsna ljubav prema predmetu koji predaje. Što bi trebalo biti najvažnije za jednog političara? Domoljublje. Jer, ako ne voli svoju zemlju, koja nam korist od njegove stručnosti? Završit će na tome da voli samo sebe i svoga kuma. Što je bitno za jednog vjernika? Vjera? Ne. Opet isto – iskrena i nepatvorena ljubav. Čak ako bi netko imao takvu vjeru – govori Pavao – da bi i brda premještao, a u isto vrijeme ne bi imao ljubavi, to mu ne bi ništa koristilo. Zato kratko veli da je najvažnija „vjera ljubavlju djelotvorna“.
U tome smislu za nas – obične i male ljude – jasno govori prorok Izaija (Iz 58, 7-10): „Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi… Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“
Svi smo mi uglavnom velikodušni i sućutni u trenucima velikih tragedija. Koliko su puta bile vrlo uspješne akcije za pomoć stradalima od poplave, potresa, cunamija. To pokazuje širinu naše duše. Međutim, svima nam se događa da u isto vrijeme nekako zanemarimo one najbliže. Ne znam ima li u nas onih koji doslovno umiru od gladi. Pa ipak, toliko je među nama osamljenih, tužnih, ostavljenih, razočaranih, zapuštenih. Evo primjera. Koliko god mirovine bile slabe i nedostatne, naši umirovljenici pokazuju veliku umješnost da žive i prežive. Oni prvi plaćaju sve račune i uglavnom nisu u minusu u banci. Međutim, ti isti umirovljenici toliko žude za pažnjom i brižnosti svojih najbližih. Žude za iskrenom ljubavlju i pažnjom. Nadalje, sve je više osamljenih među nama (pri čemu nam društvene mreže daju privid ljudskih kontakata), sve se više zatvaramo u sebe. Zar mislite da je slučajno da ima toliko „kućnih ljubimaca“? Ako imamo silnu potrebu da nam životinje budu ljubimci, vjerojatno – iz nekih čudnih razloga – ne uspijevamo da nam ljudi, da nam naši bližnji budu ljubimci…
Kako god bilo, najsigurniji put do Boga jest poštovanje, ljubav i strpljivost prema bližnjemu. U isto vrijeme najsigurniji put do mira, zadovoljstva i samoispunjenja čovjeka jest zdrav odnos prema bližnjima – počevši od vlastite obitelji. Kad god čovjek iz ljubavi nekome učini dobro, u prvom redu sebi čini dobro, jer se time očovječuje. Samo nas ljubav može ispuniti istinskim mirom. A ona je nužno otvorena prema drugima.
