Ako hoćeš, možeš


Možda olako govorimo kako je čovjek slab i bespomoćan na vjetrometini ovoga svijeta. Međutim – prisjetimo se! – puno je primjera gdje čovjek pokazuje veliku snagu, izdržljivost ustrajnost i odlučnost. Na primjer, pomislimo samo na one vrijedne ljude koji u isto vrijeme naporno rade, izvanredno studiraju, odgajaju djecu i još stignu njegovati dobre rodbinske i prijateljske odnose. Kako samo stignu? Odakle im samo snaga? A, evo, stignu.

Biblija govori upravo o tome, da je Bog dao čovjeku i mudrost i snagu da čini dobro. Veli drevna Knjiga Sirahova: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran (…) Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“

Upravo to: „Ako hoćeš, možeš!“ Nije mudro da se izgovaramo, kako ne možemo činiti što bismo trebali, jer su okolnosti takve. Pa onda svaljujemo krivnju na roditelje, na školski sustav, na društvene prilike, na korupciju u društvu, na negativne trendove u svijetu, na svoje slabo zdravlje, na Crkvu koja nije autentična… Sve te okolnosti stvarno mogu biti nepovoljne. Međutim ostaje ono: „Ako hoćeš, možeš!“ Kakve god bile okolnosti, ja mogu izabrati istinu umjesto laži, ja mogu predano i čestito vršiti svoje dužnosti, ja mogu i trebam biti dobrohotan, susretljiv, pomirljiv, mogu pomagati drugima bez interesa… Upravo kako veli Sirah: preda mnom je život i smrt: što više volim to će mi se dati. Zato, naravno da mogu svakog dana iznova nadvladavati svoje zle strasti: mržnju, zavist, oholost, nevjeru, trku isključivo za materijalnim užicima. U mojoj je ruci da budem nositelj mira, dobrote, ispravnih ljudskih i kršćanskih vrijednosti, ma kakav god bio svijet oko mene i ma kakvi drugačiji trendovi bili oko mene.

Toliki su ljudi pokazali da mogu, makar su bili obični, maleni ljudi, poput nas. Pomislimo samo na kardinala Stepinca, na našeg dragog Leopolda Mandića. Veli pismo: „Ako hoćeš, možeš!“ Mudra je to riječ. Valjalo bi nad njom zastati.