Utorak, 11 svibnja

Bliskost


Možda i ne primjećujemo kako nas sve više i više obuzima mentalitet zapadnjačkog društva koje je prije svega – potrošačko. Sve smo više podložni reklamama prema kojima obavezno „moramo imati“ ono što je novo, „ultimativno“, adrenalinsko… Kad samo pomislimo kako su agresivne reklame usmjerene prema djeci. Pa tako dani koji su pred nama, a koje su naši stari s toliko topline nazivali „blagi dani od Božića“ postaju tek prigodom za kupovinu.

A Božić je u svojoj biti nešto posve drugo. Božić predstavlja ono veliko otajstvo da je Božji sin u pravom i potpunom smislu postao jedan od nas. Bog nam je tako blizak u svojoj naklonosti i u svojoj ljubavi da nam daje svojega Sina koji se rađa kao maleno i krhko djetešce. Bog je Emanuel, „s nama Bog“, Bog je čovjeku blizak, bliži od bilo koga drugoga, njegova bliskost i njegova naklonost prema čovjeku neizmjerna je – kao što je i on sam neizmjeran.

Bog je postao čovjekom, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom, da bi u nama zapalio onu božansku iskru, da bi nas učinio sposobnima da zakoračimo u vječnost. Zato smo i mi kadri jedni drugima iskazivati takvu ljubav, takvu naklonost, takvu bliskost. Koliko god se mi radovali i poklonima i kupovini, duboko u sebi mi čeznemo za bliskošću, ljubavlju. A to možemo i trebamo dati i davati svojim najbližima: u prvom redu u svojoj obitelji, užoj i široj. Ne zaboravimo: djeca se raduju poklonima, ali se najviše raduju ljubavlju, pažnjom i bliskošću mame i tate, djeda i bake, kumova i susjeda, svojih prijatelja. Dok pripravljamo darove – koji su na svoj način važni – ne zaboravimo ono najvažnije: ljubav i bliskost. To je ono božansko u mama. Takav je Bog prema nama, takvi bismo i mi trebali biti jedni prema drugima. Osobito u ove „blage dane od Božića“. Sretan vam Božić!