Utorak, 25 siječnja

Božić, danja misa – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Anđeli danas navješćuju mir ljudima, Božjim miljenicima, mir ljudima dobre volje. To bi, zacijelo, trebao biti prvi i najvažniji dar današnjega blagdana, današnje svetkovine. Mir. Htjeli bismo od svega srca da se taj mir nastani u srcu svakoga od nas, da taj mir zavlada u našim obiteljima, da mir, pravi mir zavlada među svim ljudima na svijetu. A da bi ovaj posebni blagi božićni mir na nas sišao, zazvat ćemo na nas Božje milosrđe.

  • Gospodine, o tvom su rođenju anđeli navijestili mir. Gospodine smiluj se!
  • Kriste, svojim rođenjem pomirio si Boga i čovjeka. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, današnjim blagdanom ispunjaš naša srca mirom. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Kada slavimo nešto osobito svečano na stol stavljamo najljepši stolnjak i iznosimo najljepše posuđe. Za blagdanskim stolom želimo uživati u najboljim jelima. Tako nekako na ovaj veliki blagdan Crkva nam prostire najbolje od Božje riječi: početak Ivanova evanđelja (Iv 1,1-18). A nije da se taj odlomak može lako razumjeti! Evo, na samom početku se veli: “U početku bijaše Riječ”, a nešto kasnije: “… i Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama”.


Riječ


Vječna Božja Riječ o kojoj Ivan apostol govori Božji je Sin od vječnosti. Bog je odvijeka Otac, Sin i Duh Sveti. Po svojoj Riječi, to jest po svojemu Sinu Bog je sve stvorio. Mi ljudi možemo samo mucati govoreći o Božjem bitku, o Božjoj veličini i o Božjem životu. Upoznali smo tek maleni djelić svemira, a kako bismo mogli upoznati i spoznati neizmjernu Božju veličinu? Pa ipak Bog nam objavljuje nešto od svoga bitka, Bog nam govori nešto o sebi da bismo bolje shvatili i prihvatili ono što za nas čini, da bismo bolje razumjeli uzvišenost Spasenja i odlikovanja koje nam Bog daje.


Tijelom


Veli Ivan apostol: “I Riječ je Tijelom postala…” Može li se to uopće pomiriti: vječna Božja riječ, pravi Božji Sin po kome je sve stvoreno, postaje Tijelo, postaje pravim čovjekom. Ovdje je korisno napomenuti da Ivan u grčkom originalu veli “sarks”, što znači “meso”, ili, što bismo mi rekli tijelo od krvi i mesa. Isus je bio pravi čovjek, u doslovnom smislu jedan od nas. Čovjek koji je imao prijatelje i neprijatelje, svoje radosti i svoje žalosti, svoj rad i svoj odmor… Bio je, kako Pismo veli, “nama u svemu jednak osim u grijehu”. Ivan Apostol u svojoj poslanici vrlo oštro i odrješito tvrdi da je nevjernik i antikrist onaj tko bi tvrdio da Isus nije došao po tijelu. Isus je pravi Bog i pravi čovjek. U tome i jest otajstvo, čudo Božje ljubavi. Pravi Božji Sin potaje čovjekom. To je središnja istina naše vjere i našega spasenja. Ivan, dakle, svjesno govori da je Riječ postala pravim tijelom, jer je već u njegovo vrijeme bilo nekih koji nisu mogli pojmiti da je Sin Božji postao pravim čovjekom, pa su stoga vjerovali da je on imao “prividno” tijelo. Međutim, istina je ono što nam danas Ivan govori: Sin je Božji postao pravim čovjekom, on je nama jednak u svemu osim u grijehu. I to je ono što ne možemo nikada do kraja shvatiti, to je radosna i divna tajna ove današnje svetkovine.


Postavila šator


Prisjetimo se. Današnje evanđelje kaže: “Riječ je Tijelo postala i prebivala među nama.” Kao Židov Ivan doslovno veli: “I postavila šator među nama.” Sin je Božji, dakle, postao pravim čovjekom, u potpunosti uzeo na se našu ljudsku narav i k tome je postao jedan od nas, izjednačio se s nama. Njegov je šator među našim šatorima, mi smo zajedno s njim na istom brodu.

Bog nam se, dakle, toliko približio! Današnja molitva veli kako se, eto, dogodila čudesna razmjena: Božji je Sin uzeo na se našu ljudsku narav, da bi nas zaogrnuo svojim božanstvom! Možemo li mi to pojmiti? Možemo li uopće dovoljno Bogu zahvaliti? I, iznad svega, koliko smo kadri živjeti u skladu s tim odabranjem? Vječna Božje riječ postala je Tijelom, vječni Božji Sin postao je pravim čovjekom, da bismo mi mogli postati dionicima njegove božanske naravi!

To otajstvo, braćo i sestre slavimo danas. I zahvaljujemo Bogu za taj izvanredni dar. Zahvaljujemo Bogu što nas, u Isusu, čini svojim pravim sinovima i kćerima. Dok se danas radujemo i veselimo ovome blagdanu, zamolimo Gospodina da nas učini dostojnima svoga odabranja, da bismo i mi jedni drugima bili na radost i blagoslov.

I, posljednje, ali ne manje važno: u Isusu nas je Bog zaogrnuo njegovim božanstvom. Stvoreni na sliku Božju mi smo “bogoliki”, a otkupljeni po Isusu Kristu mi smo “kristoliki”. Trebali bismo, dakle biti živa slika Božja, trebali bismo biti na blagoslov svima s kojim živimo. Mislimo li da je to nemoguće? Ima li išta što bi Bogu bilo nemoguće?Ako je Bog mogao učiniti da vječni Božji Sin postane čovjekom, zar bi njemu bilo nemoguće da čovjek postane pravi i potpuni dionik Kristove božanske naravi? Bogu je sve moguće. Uz našu suradnju. Danas slavimo otajstvo božanstva u čovjeku i čovještva u božanstvu. Božić je živi dokaz da su moguća čuda, da Bog može postati čovjekom i da čovjek može postati bogolik. Uronjeni u to otajstvo, možemo biti i drugima znak Božjeg izabranja, možemo i drugima biti znak radosti i nade. Božje je to djelo. Neka nas Bog u tome podrži.