Četvrtak 22. tjedna kroz godinu: Grešan sam čovjek

Meditacija uz Evanđelje: Lk 5,1-11

Petar je bio iskusan ribar. Kada cijele noći on i njegova družina nisu ulovili ništa, znao je da nema nikakve svrhe bacati mreže ujutro i to uz samu obalu. I onda, kada je na Isusovu riječ ipak bacio mrežu te kada su ulovili mnoštvo ribe, Petru je bilo savršeno jasno: to može biti samo Božje čudo, a ovaj rabi može biti samo Božji čovjek. I odjednom je Petra obuzela silna neugoda. S njim u lađi je Božji čovjek! Petar se baca pred Isusa i kaže: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Ne znamo na koje je grijehe Šimun Petar mislio. Možda je varao u prodaji ribe, možda nije bio pravedan u njihovoj raspodjeli. Možda nije izvršavao sve židovske propise, možda se znao opiti, možda ovo, možda ono.

Isus se na to ne osvrće. Veli mu jednostavno: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ I tako ribar Šimun postade apostol Petar. Evo veličine Petrove. Svjestan je svojih ograničenja, svoje nesavršenosti, svoje grešnosti. Bez okolišanja kaže: „Ja sam grešnik.“ Slično će Pavao za sebe ustvrditi: „Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.“ I evo, ovu dvojicu koji su, kako bi Slavonci rekli, „pod falinkom“ Isus uzima, jednoga za prvaka apostola a drugoga za najuspješnijeg apostola prozvanog apostolom narodâ. U isto vrijeme divimo se Petrovoj vjeri. Ako Učitelj njega, grešnoga Šimuna zove, onda će on za njim i poći. Ima posvemašnje povjerenje u poziv koji je primio.

Upravo tako. Mi smo slabi i grešni. I valja nam to sa svom iskrenošću i poniznošću priznati. Ne trebamo se toga bojati. Znamo: kao što liječnik ne ide zdravima, nego bolesnima, tako je i Krist došao na svijet radi nas grešnih. Zato se uvijek s povjerenjem obraćamo Bogu da nam oprosti naše grijehe, a on će – gle! – nas slabe učiniti oruđem svoje milosti i svoga mira, tako da budemo na blagoslov onima s kojima živimo i kojima smo poslani. Dao Gospodin da u tome nasljedujemo svete apostole.