Četvrtak 30. tjedna kroz godinu: Kao kvočka piliće

Meditacija uz Evanđelje: Lk 13,31-35

Kako li samo životinje čuvaju i štite svoje mlade! I po cijenu života. Upravo tu sliku uzima Isus da bi pokazao koliko mu je stalo do nas, koliko smo mu važni. Govoreći Jeruzalemcima, obraća se danas i nama: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste!“

Sve, baš sve Bog čini za nas. Stvorio nas je. Postavio iznad svega stvorenoga. Učinio nas svojim prijateljima. Čak i nakon našega pada, on nas ponovno poziva k sebi i to tako da radi nas i radi našega spasenja šalje svoga Sina koji je postao čovjekom. Isus Krist, pravi Sin Božji, za nas je umro i uskrsnuo, on nam otvara vrata raja i, štoviše, čini nas dionicima svoga božanstva, po njemu postajemo prava djeca Božja. Međutim, uza sve to, Bog nam ostavlja slobodu. Mi sve to možemo radosna i zahvalna srca prihvatiti, ali, nažalost, možemo i odbiti. U tome smislu strahotno zvuče Isusove riječi upućene Judi na posljednjoj večeri: „Što činiš, čini brzo!“

Nećemo suditi Jeruzalemce Isusovog vremena. Možemo i smijemo se nadati da se svaki pojedini od njih – možda u zadnjim trenucima svojega života – iskrena srca obratio Bogu. Za nas je važno da mi surađujemo s Božjom milošću, da bi se i na nama moglo ostvariti ono što govori Pavao: „Milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna“ (1 Kor 15,10). Neka dobrostivi Bog dade da Božja milost u nama ne bude uzaludna, nego da u svakome od nas donese obilan plod vječnosti. Neka tako i bude. Amen.