Četvrtak 34. tjedna kroz godinu: Podignite glave

Meditacija uz Evanđelje: Lk 21,20-28

U kolopletu ovoga svijeta često nam se čini da smo maleni i premaleni, da neki moćnici – koje čak i ne poznamo – odlučuju o sudbini zemalja i naroda, o ratu i miru, o blagostanju i oskudici. Čini nam se da smo izloženi volji i samovolji takvih ljudi, pa nekada u svojoj malodušnosti pomislimo da baš i nema smisla živjeti čestito i pobožno, jer, evo, oni koji svojim životom Boga ne priznaju čine što ih je volja.

Međutim, sve je to privremeno, sve je to ograničeno. Pilatu, čovjeku koji je u Izraelu imao veliku vlast, koji je odlučivao o životu i smrti Isus – stojeći pred njim kao optuženik – mirno kaže: „Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor“ (Iv 19,11). Povijest nam govori da je Pilat tu vlast imao još samo koju godinu, nakon čega je bio nečasno smijenjen… Dogodilo mu se upravo ono o čemu govori drevni psalam: „Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k’o cedar krošnjat širi. Prođoh, i gle – nema ga više“ (Ps 37,35-36.) Upravo zato ne trebamo uopće biti zabrinuti i tjeskobni. Ako smo u očima svjetskih moćnika nevažni, za Boga smo itekako važni: Sin je Božji za nas umro i uskrsnuo, Sin nas Božji poziva u istu slavu sa sobom. Zato, veli Isus, nakon svih nevolja i nedaća, doći će on, Sin Čovječji „s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“

Mi smo već sada u punom smislu djeca Božja. Zato – čime god bili okruženi – mi možemo podići glave, jer je blizu naše puno otkupljenje. Naime, mi smo već sada prava djeca Božja, a kada Sin Čovječji dođe u slavi, tada će to biti očito, baš kako veli Ivan Apostol: „Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.“ (1 Iv 3,2) To je naša radost i to je naša nada, ovome svijetu i ovome vremenu unatoč.