Danas vam je rođendan. Ne zaboravite ga čestitati svojoj majci!
Društvene mreže nas podsjećaju na rođendane naših prijatelja i poznanika, rođaka i znanaca. Često nam stigne napomena o nekoliko rođendana dnevno. Nekih od tih rođendana sigurno se ne bismo sjetili da nas tehnologija ne podsjeća. Pa ipak, unatoč silnom razvoju tehnologije važan je čovjek – osoba. Čovjek, bio on u muškom ili ženskom izdanju, potreban nježnosti i pažnje, toplih riječi i zagrljaja.
Primamo tako malo more čestitki na društvenim mrežama. Nađe se tu doista nekih dragih ljudi koje nismo dugo čuli, vidjeli i radost nam obuzme srce jer evo nisu previdjeli podsjećanje tehnologije na naš rođendan. S nekim dragim ljudima volimo se vidjeti, zagrliti i pogledati im lice i oči u trenutku dok izriču svoje dobre želje. Rođendani nas nekako čine bitnima samima sebi. Primamo čestitke radosti, a i osjećamo se gotovo zakinuti ako nam je netko zaboravio čestitati rođendan.
U moru čestitki, poruka, često zaboravimo na jednu važnu osobu koja je odigrala važnu ulogu u našem životu toga dana našeg rođenja. Našu majku. Ženu koja nas je tog dana i one godine rodila. Zaboravimo i na oca koji je na ovaj ili onaj način bio uz majku toga dana. Roditelji osobito radosno proslavljaju rođendane svoga djeteta. Prvi rođendan, drugi, treći…, i ma koliko godina imali u njihovim očima smo još uvijek ono malo dijete potrebno brige i ljubavi, dijete kojem trebaju roditelji, osobito mama više od svega. Na našoj rođendanskoj torti svake godine je sve više svjećica, a roditeljski pogledi bivaju nam sve manje dragi. Mi naime imamo već 10 ili 15 ili 18 godina! Mi smo odrasli i veliki i sve znamo i sve možemo i cijeli svijet samo čeka naš dolazak u svijet odraslih.
Onda i mi postanemo roditelji, očevi i majke. Otkrijemo metodom iskustva vlastite kože što to znači biti otac i majka. Odjednom otkrijemo kako i mi imamo oca i majku. I puno toga nam postane jasnije. Blago onima koji ne moraju proći čitav taj put kako bi spoznali važnost vlastitog rođenja i uloge majke i oca.
Svake godine (nemam pojma kako je to počelo!) na svoj rođendan rado nazovem telefonom svoju majku i čestitam joj. Čestitam joj svoj rođendan. Zahvalim što me rodila. Srcem punim zahvalnosti izričem joj odu njenom hrabrom i odvažnom činu. Svake godine slušam tu staricu koja je po svom tijelu dala i meni život. Kopni. Stari. Gori za sve nas – dok ne izgori.
Zahvaljujem i svom ocu jer je bio mudar muškarac koji je s mojom majkom odolijevao čudnim pogledima i komentarima jer rađaju osmo dijete. Muškarac koji je stao uz svoju ženu. Dva stupa, čvrsta i stabilna poput kamena, među kojima sam mirno rasla, igrala se i otkrivala svijet.
Rođendani su tako dobri datumi. Traže dublje gledanje prema tajni života. Produbljuju zahvalnost za darovani život. Pobuđuju zahvalnost Bogu jer nas je poslao baš u tu obitelj, baš toj ženi i tom muškarcu. Oni su postali naši roditelji. Ponekad pomislimo kako su nam možda mogli ili trebali i više ili bolje što darivati. No, ja vjerujem kako su odgajali nas svoju djecu najbolje što su znali i umjeli. Dali su nam od sebe ono najbolje što su znali i umjeli.
Rođendan nam je. Čestitajmo ga našim roditeljima! Ali i mi dajmo od sebe i više i bolje onima koje rađamo, kojima smo mi poslani biti i otac i majka.
Nemojte kasniti, nemojte čekati neki novi rođendan…, sad je prava prilika čestitati svojim roditeljima naš rođendan. Sljedeće godine bi možda moglo biti već kasno.
