Dobro nam je ovdje biti – razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju (C)

Dobro nam je ovdje biti – razmišljanje uz 2. korizmenu nedjelju (C)


Čitanja: Post 15,5-12.17-18; Ps 27,1.7-9.13-14; Fil 3,17 – 4,1; Lk 9,28b-36


U današnjem evanđeoskom odlomku slušali smo izvješće sv. Luke o Gospodinovu preobraženju na gori, čemu su svjedočila trojica apostola: Petar, Ivan i Jakov. No dok se Isus molio i u molitvi preobrazio, trojicu apostola svladao je san. A kad su se probudili vidjeli su ga u slavi i sjajnoj odjeći kako razgovara s Mojsijem i Ilijom. Toliko ih se dojmio prizor koji su vidjeli da je Petar zaustio: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” Tako je Petar izrekao svoje stanje i doživljaj želeći što duže ostati u toj situaciji blaženoga gledanja slave koja mu se ukazala pred očima. Htio je da potraje što je moguće duže taj doživljaj zajedništva s Učiteljem koji mu je očitovao svoju slavu. Štoviše, htio je sagraditi tri sjenice s namjerom da se neko vrijeme nastane tu na gori. Dakle, htio je tako lijepi doživljaj nastaviti živjeti na zemlji, svjestan koliko je bio lijep i dobar.

No to što je Petar izgovorio kad je rekao da je dobro biti tu, načelna je želja svakoga čovjeka vezana uz zemaljski život, s time da svi ne slijede način na koji se jedino može doći do života za koji se isplati reći da je doista dobar i vrijedan življenja. Društvo i čovjek našega vremena više nego ikada ulažu u dobrobit, ali isključivo onu zemaljsku oko koje se tako trude. Narodi i države neprekidno planiraju napredak i razvoj i nastoje iskoristiti sva raspoloživa sredstva i resurse. Mnogi su oni koji vjeruju da mogu zemlju pretvoriti u raj u kojemu je dobro biti, s time da dobrobit poistovjećuju sa zemaljskim užicima. Uslijed tolikih nastojanja i napora, čovjek je izgubio osjećaj da je istinska dobrobit nešto drugo, a ne uživanje u zemaljskim dobrima i u zemaljskom i tjelesnom ugođaju. I kolikogod ljudi davali obol takvoj ideji, ona nije ostvariva, a pogotovo što je ljudi nastoje ostvariti isključivo na ljudski način. No, posljedica tih uvjerenja i stavova je da je današnji čovjek sve manje orijentiran i usmjeren prema nebeskim dobrima. Previše mu se čini dobrim ovaj zemaljski život, premda iz dana u dan može biti svjestan da će zemalja lakše biti pretvorena u prah nego u raj zemaljski, no čovjek nikada ne gubi nadu da će ipak to ostvariti. Nažalost, i sve svoje snage ulaže u napredak i zemaljsku budućnost, zanemarujući ulaganje u vječni život i nebesku slavu.

Glas Očev koji se začuo s neba je korigirao Petrov ishitreni zaključak, premda je u ovom događaju bilo mnogo istinitoga što se podudaralo s Petrovim zaključkom. Istina je da ljudski život na zemlji ne može biti samo uživanje i gledanje slave, pa i onda kad se radi o Božjoj slavi. Pogotovo ljudski život ne može biti sastavljen samo od onog ‘dobro nam je ovdje biti’ kao da bi život na zemlji kao takav bio konačni cilj i svrha svega. Doista, Isus svoje učenike nije ostavio u takvom dojmu, premda se pred njima preobrazio. No prije svega ih je poučio da je život usmjeren prema nebeskoj slavi i vječnoj proslavi, poradi čega se ne smiju uljuljati u zemaljsku slavu. To im je bilo važno pogotovo zato što su prespavali zajedništvo u molitvi s njime, umjesto da sudjeluju moleći kako bi snagom molitve i sami primili dar preobraženja.

Doista, nije zanemarivo da se kao ljudi trudimo i zemlju pretvoriti u što je moguće bolje prebivalište, ali je vrlo važna Isusova pouka koja se tiče načina i sadržaja koje trebamo živjeti kako bi se doista i dogodilo da se zemaljski život pretvori u raj u kojemu je dobro biti. No to ne ide ljudskim snagama i nije stvar zemaljskih užitaka, već je stvar vjernosti zadaći koju pred nas stavlja. Istinska dobrobiti zemlje se ostvaruje ako mi ljudi vršimo zakon i živimo duhovnim životom poput proroka. Zemlja postaje mjesto gdje je dobro živjeti samo ako slušamo Očev glas i razmatramo riječi Sina Božjega. Stoga nam je korizmeno vrijeme najizvrsnija prigoda za taj božanski plan s ljudima kojim Bog želi pomoći čovjeku da mu bude dobro na zemlji. Jer čovjek bez Boga ne može stvoriti uvjete na zemlji za koje bi mogao reći da su dobri i da se za njih isplati živjeti, to jest da mu je u takvim uvjetima dobro biti. Ali korizma koja nas poziva na promatranja preobraženog lica Kristova i na slušanje glasa njegova otkriva nam kako i čime zemlju pretvoriti u mjesto gdje je dobro biti. Posvetimo se zato pokorom i razmatranjem križa njegova, jer to je istinsko dobro na zemlji, kojim ovu zemlju pretvaramo u raj u kojem je dobro biti, kojim zaslužujemo i dolazak u domovinu nepovredivoga blaženstva i pune dobrobiti.