Čitanja: Pj 7,8-14 ili: Sef 3,14-18a; Ps 33; Lk 1,39-45
U Svetome pismu ima jedna knjiga koja se zove Pjesma nad pjesmama. To je vrlo vjerojatno zbirka drevnih svatovskih pjesama koja govori o ljubavi dvoje mladih. Židovska i kršćanska tradicija prepoznala je u tim pjesmama sliku one ljubavi koju Bog ima prema svome narodu. Ali, evo, kako bi ti stihovi mogli nekom osjetljivijem uhu u crkvi zasmetati, priređivači su za danas kao mogućnost umjesto odlomka Pjesme nad pjesmama ponudili i odlomak iz knjige proroka Sefanije. Mi ćemo ipak poslušati odlomak jutrošnjeg čitanja iz Pjesme nad pjesmama:
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore,
zaviruje kroz rešetke.
Dragi moj podiže glas i govori mi:“Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula,kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.”
Njih su dvoje mladi i zaljubljeni. Čeznu jedno za drugim. Iz ustiju im navire pjesma, klicanje, zanos. Svaka riječ izražava žar njihova srca. I u njihovim mislima je samo jedno: kako doći jedno do drugoga i zauvijek ostati zajedno. Rekli bismo: ništa novoga. Na takav način razmišljaju i pjevaju svi zaljubljeni otkad je svijeta i vijeka. Točno. Eto, takvom ljubavlju Bog čezne za svakim pojedinim od nas. Baš zbog toga što nas je tako volio i što nas tako voli, Bog je poslao svoga Sina da postane jedan od nas, da prolije svoju krv. Samo i jedino zato jer nas je volio. I to razumiju njegovi učenici. Apostoli su ostavili sve i pošli za njim. Mučenici su radije umirali, nego da se odreknu svoga Spasitelja. Božji čovjek, vjernik slijedit će Božje zapovijedi, makar u očima ljudskim bio lud i nesnalažljiv.
Zato je danas za nas jednostavno pitanje: Ima li vatre, zanosa, ljubavi, pjesme, ima li “ludosti” u našem odnosu s Bogom? Današnje nam prvo čitanje govori upravo o tome. Zaručnik čezne za zaručnicom, zaručnica razmišlja samo o njemu. I spremni su prijeći brda i doline, samo da budu zajedno i da ostvare svoju ljuba. Na sličan način roditelji će sve učiniti, sve iznaći, samo da svojoj djeci priskrbe ono što im je za život potrebno. Dignut će cijelu zemlju na noge, ako njihovom djetetu treba neki lijek ili liječnička pomoć. I ništa im nije teško, ništa prezahtjevno. Vidimo da i u nama ima snage, odlučnosti, oduševljenja, ljubavi. Međutim, ima li svega toga u našem odnosu prema Bogu? Ili se naša vjera može usporediti sa zašećerenom vodicom…? Ovih predbožićnih i božićnih dana upravo ćutimo sav zanos Božje ljubavi prema nama. Dao Gospodin da se i u nama zažari ljubav i zanos prema Bogu.