Duhovi (A): Različiti su darovi
Čitanja: Dj 2, 1-11; Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34; 1Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 20, 19-23
Apostol Pavao je bez sumnje bio veliki autoritet u prvim kršćanskim zajednicama. Bio je čovjek iznimne grčko-židovske naobrazbe, gorljiv, odlučan, hrabar, a u isto vrijeme čovjek posebnih duhovnih darova. Prema vlastitom svjedočanstvu, vidio je uskrsloga Krista, imao je nebeska viđenja i čuo nadzemaljske glasove. Međutim, u svemu tome nije bio uskogrudan i umišljen. Vjerovao je da Bog mnogovrsne i čudesne darove daje i drugim ljudima, bez njihovih posebnih zasluga. Tako on izvješćuje kako je među kršćanima u Korintu bilo različitih duhovnih darova. Tako, piše on, neki među njima imaju dar prorokovanja, drugi dar liječenja, drugi opet dar jezika, dar služenja, dar razlučivanja duhova. Sve same čudesne i veličanstvene stvari! I onda, zaključuje Pavao: „Različiti su darovi, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima“.
Darovi su različiti. Čak i onima koji imaju problema s vjerom u Boga jasno je da ljudi imaju različite darove i talente i to bez ikakvih vlastitih zasluga. Različiti smo. No s druge strane, ni jedan čovjek nije bez nekoga posebnog dara. Svatko je od nas jedinstven, neponovljiv i nenadomjestiv. Potrebno je samo otkriti vlastita bogatstva, ono plemenito i veliko u nama i dopustiti da to iziđe na vidjelo. Kao što je izniman glazbeni talent bez sumnje velik dar, jednako tako to može biti sposobnost brinuti se za vlastitu obitelj s ljubavlju, jednostavnošću i srdačnošću. Poseban dar jest strpljivost, predanost i ljubaznost na radnome mjestu. Velik i poseban je dar lakoća kojom netko oprašta… Nadalje, govorimo o vlastitim darovima. Nezasluženima. S njima se rađamo, ona su nam – darovana. Stoga je ludo hvalisati se svojim sposobnostima i postavljati se iznad drugih. Naravno, darovi se mogu i trebaju razvijati, ali u svojoj osnovi ostaju – darovi.
Pavao iznosi još jednu mudrost vezanu iz darove. Veli: „Svakome se daje očitovanje Duha na korist.“ Darove i sposobnosti imamo prvenstveno zato da bismo ih upotrijebili za druge. Čemu služi glazbeni talent? Publici. Čemu služi sposobnost poučavanja u školi i na fakultetu? Učenicima i studentima. I tako redom. Za kršćane je jasno: Bog nam daje različite darove tjelesne, duhovne i duševne da bismo bili na korist svojim bližnjima. Darovi zato i jesu različiti. Svoje darove – a to je prvenstveno ljubav prema čovjeku – treba dati svojoj obitelji, pa onda sve šire i šire, sve do posljednjeg čovjeka kojemu možemo pružiti – ako ništa drugo – ono barem lijepu, ljubaznu i srdačnu riječ. Stvoreni smo za davanje, darivanje, jer smo od Boga koji je Dobrota, Darivanje, koji je Ljubav. Samo nas darivanje (iz ljubavi) može ispuniti dubokim mirom i srećom.
