Gospa
U kolovozu u Crkvi slavimo najveći Marijin blagdan, koji se zove Uznesenje, popularno Velika Gospa. Međutim, najvažniji i najveći naslov Isusove majke Marije jest – Bogorodica. Tako stoji u službenim molitvama Crkve na Zapadu, ali i na Istoku. Kako to da je na Zapadu (osobito u romanskim jezicima), kao i u nas, najpopularnije je naziv jednostavno – Gospa (Madonna), dakle „Gospođa“ u najuzvišenijem smislu. Gospa? U čemu je njezina veličina, njezina plemenitost i uzvišenost da bi ona bila jednostavno Gospa, pisana velikim početnim slovom? Teolozi će reći da je to zbog toga jer je rodila Isusa. Točno. Međutim, valja gledati njezinu veličinu i na drugi način. Evo. Marija je kao mlada djevojka zacijelo imala vlastite snove i maštanja kako bi trebao teći njezin život. I onda dolazi anđeo Gabrijel i kaže joj da ju je Bog izabrao da bude majka sina Božjega – Isusa. Na to ona odgovara sa svom jednostavnošću: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj“. Prihvatila je ono što Bog od nje traži, bez obzira na sve vlastite životne nakane i maštanja. Pa je onda – unatoč strašnoj boli – prihvatila i Isusovu smrt na križu, kao i radost zbog njegova uskrsnuća.
Što hoćemo reći? Mudrost je i ujedno istinska duhovnost prihvatiti život i životne prilike u kojima se nalazimo. Ludo je i frustrirajuće biti nesretan zbog životnih nedaća na koje ne možemo utjecati. Zato je jedan mudar i pobožan čovjek ovako molio: „Bože, daj mi snage da u svom životu promijenim ono što trebam promijeniti. Daj mi strpljivosti da podnosim ono što ne mogu promijeniti. I daj mi mudrosti da to dvoje razlikujem“. Upravo je to činila Marija. Po tome je Gospa. I zato je ona – kako Crkva vjeruje – po svršetku svoga ovozemnog života bila uznesen na nebo. Čovjek koji je u tome nasljeduje zacijelo će imati više mira i radosti u ovome životu. A ako smo vjernici, vjerujemo da ćemo i u vječnosti sjediti za istim stolom s Isusom i njegovom majkom, Gospom.
