Kako do uspjeha
Svaki od nas želi uspjeti. Mnogi ne uspijevaju, posustaju vjerujući da je uzaludan svaki napor.
I mene to, ponekad, uhvati.
Razmišljajući i čitajući Bibliju došao sam do zaključka da je i naš napor, uz molitvu Gospodinu, presudan.
Nije izlaz odustajanje, još manje rad tek toliko „ da ne zahrđamo“. Treba se i na njega osloniti s vjerom da će nam pomoći u svim našim naporima u naviještanju Riječi.
Upisali smo krizmanike i prvopričesnike. Analizirali smo, vjerujem, u kakvoj obitelji žive, kako im roditelji i koliko praksom pokazuju put vjere.
Ima li razočaranih među nama? Jedan sam od njih.
Pomišljam kako neki od roditelja razmišljaju: „Hajde da i to obavimo, Bože gdje ćemo ‘bezecirati’ lokal, koliko potrošiti?!“ Vjera, pouka, zimski susreti i „tribine“ su teret i za njih kod nekih, mnogih, nema vremena.
Biblija mi je u rukama svaki dan, više nego brevijar.
Želio bih podijeliti svoju muku s drugima, svoje zapažanje također. Kako do uspjeha unatoč svemu?
Izdvojio sam nekoliko zgoda iz Isusova života i života onih koji su ga vidjeli, slijedili i u njegov put sumnjali.
Zgode su: umnoženje kruha, Kana i svatovi, ribari na Genezaretskom jezeru.
Zgode su poznate svima. Zajednički nazivnik je neimaština i neuspjeh. Nema dovoljno kruha, nestalo vina, nema ulovljene ribe.
Što Gospodin čini? Ponekad to zaboravljamo nemirni i obeshrabreni. Traži samo mali napor i vjeru. Skupljanje kruhova za blagoslov,
posredstvom majke Marije u Kani: „Učinite što vam moj sin kaže!“i pune se velike posude vodom, jutrom na jezeru bacanje mreže i kad nije, po ljudskim mjerilima, vrijeme za lov.
Što biva? Kruha svima na pretek, vina, a mreže prepune lovine. Još je svega ostalo.
Poučak: traži se i naše sudjelovanje iako nam se čini da nije presudno, korisno, ponekad uzaludno. Primijetio sam da on ne traži mnogo, samo mali napor.
Da bismo uspjeli, on traži da mi to uočimo, započnemo, zamolimo. Vjerojatno je On, Svemogući, mogao bez nas i našeg napora, ali traži da i mi ugradimo svoj napor, vrijeme u posao.
On daje puno, puno više nego što smo mi kadri dati i svojim naporom ostvariti.
U čemu je problem i naš neuspjeh i nezadovoljstvo uspjehom? Vjera i povjerenje u Njegovu moćnu riječ.
Kad bismo imali takvu vjeru i suradnju s njime u katehizaciji i bilo kojem poslu? Mi i bez njega mislimo da možemo uspjeti pa nam krizmanici nakon toliko školskog vjeronauka ne znaju Vjerovanje i koješta s čime se, preneraženi, suočavamo.
