Krvi Kristova, napoji me
Dušo Kristova, posveti me;
Tijelo Kristovo, spasi me;
Krvi Kristova, napoji me…
Nema pravoga katolika koji s ganućem ne izgovara ove poslijepričesne zazive. Točan prijevod bi bio: „Krvi Kristova, opij me!“ (Sanguis Christi, inebria me). Mnogi se opijaju vinom, drugi strašću tijela, mržnje i osvete, a drugi opet varavim nadama. Stari su pogani zamišljali prve kršćane kao kakve ljudoždere, jer nisu znali smisao Euharistije. Mi pak molimo, da nas krv Kristova opije svetošću i nadom neba.
Jer to nije krv osvete ili mržnje. To je snijeg koji povraća toplinu promrzlima i koji pere mrlje grijeha. Krv koja čisti. „To su oni, koji su došli iz teške kušnje i oprali svoja odijela u krvi Janjeta“ (Apokalipsa 7, 14). Naši su oltari praonice svijeta: svakoga jutra na tisuće litara Njegove Krvi pere krv ljudskih nedjela. Da dokaže, da je vrjednije Evanđelje Ljubavi od „evanđelja krvi“. Ne zaboravimo, da je za nas Hrvate važniji stol Kristova oltara od stolova mirovnih konferencija.
U našoj krvi teče Njegova Krv. Koliko bi se krvoprolića zapriječilo, kad bi se u bližnjemu nazrijevala ta Krv! I koliko bi se dobrih djela napravilo! Prošloga su mjeseca studenti jednoga katoličkoga sveučilišta poduzeli ogromnu akciju za gradnju modernoga naselja za siromašne radnike. Postigli su silan uspjeh bez velike galame. Na propagandnom plakatu stajala je slika siromašne djevojčice, koja bezazleno gleda u svijet. Ona šuti, ali na plakatu su stajale riječi Apostola: Živim ja, ali ne ja: u meni živi Krist…
Uskrsnuli Isus – po nauci sv. Tome – nije ostavio na zemlji tragova svoje presvete Krvi. Ali ju je zato umnožio u Euharistiji. Nije htio, da je posjeduje zemlja i kamen Golgote, nego srca ljudi. Ali ta srca izbacuju kadikad psosti, koje izravno vrijeđaju Njegovu presvetu Krv. Sjećam se ljetnoga dana u jednom hrvatskom selu, kada je jedan dječarac u svađi s drugim opsovao upravo presvetu Krv Isusovu. Od koga je to naučio? Od tate… Zar to ne izaziva prokletstvo, slično onom Židova: Krv Njegova na nas i na našu djecu?
Da, nek siđe na nas i na našu djecu, ali kao blagoslov i zalog sreće!
Rajmund Kupareo
Hrvatski katolički glasnik: Mjesečnik za duhovnu izgradnju američkih Hrvata (Chicago), srpanj 1953., godište XIII, broj 7.
