Ponedjeljak, 21 lipnja

Mladica


U Bibliji čitamo kako je židovski narod bio prognan u Babilon. Tek su se sa sjetom mogli prisjećati slavnih dana svoga kraljevstva i kralja Davida, Jišajeva sina. A sada, u prognanstvu, njihovo im je slavno kraljevstvo izgledalo kao oboreno deblo, kao natruo panj. I upravo u to vrijeme diže se glas proroka koji govori: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena.“ I stvarno. Iz roda Davidova došao je Isus. Za kršćane je on ona mladica koja donosi novi život.

I nama prorok i nama zdrav razum isto govori: Isklijat će mladica iz natrulog panja! Valja otvoriti oči i srce radosti koja je u nama. Zašto samo gledati oboreno stablo? Zar ne vidimo mladicu, život koji niče i jača? Koliko god svatko od nas imao svojih muka i tjeskoba, koliko god nas mediji plašili i strašili katastrofom, koliko god nam govorili da oko nas ništa ne valja, ipak u svakom čovjeku dobre volje klija mladica, klija nada, klija radost. Jer, samo ako hoćemo, možemo vidjeti toliko dobrohotnih ljudi, toliko nasmijanih mladih, toliko onih koji – makar i ne bili osobiti vjernici – vjeruju u dobrotu, u iskrenost, u pomirenje, u ljubav. Život uvijek pobjeđuje. Ljubav uvijek nadjačava mržnju, nada uvijek pobjeđuje očaj i beznađe. Pogledajmo samo u oči svoje djece! Pogledajmo oko sebe. Toliko je dobrih i dragih ljudi oko nas!

Uskoro će došašće, advent,  priprava za Božić.  Dijete Isus koje dolazi – to je ona mladica koja niče iz natrulosti naših tjeskoba. O nama ovisi koliko će ta mladica – taj dah nade, radosti i ljubavi – rasti i bujati u našoj obitelji i u našem okruženju. Stvoreni smo za nadu, za radost, za vječnost! Božić nam je pred vratima!