Obredne mise

U nas su najčešće obredne mise: početak i kraj školske godine, nedjelja zahvalnica ili dani kruha, zahvalnica na Staru godinu, mise zahvalnice prigodom obljetnice nekih osoba i udruga i sl. Htio bih na početku donijeti nekoliko općenitih napomena vezanih uz takve mise, da bih se zatim dotaknuo određenih obrednih misa.

1. Osnovne napomene

Većina tih obrednih misa redovito bude nedjeljom, što je po sebi i prikladno i praktično. Pri tome, međutim, valja imati na pameti sljedeće:

a) Prvenstvo nedjelje

Liturgijska konstitucija jasno određuje:

Nedjelja je prvotan blagdan koji se ima predlagati i uporno preporučivati vjerničkoj pobožnosti, da bude i dan radosti i počinka od posla. Neka joj se druga slavlja, osim doista najznačajnijih, ne pretpostavljaju, jer je ona temelj i jezgra čitave liturgijske godine (SC 106).

To konkretno znači da se npr. prigodom stote obljetnice vatrogasnog društva ne može nedjeljom uzeti misa u čast sv. Florijana, niti se smije slaviti posebna misa samo za vatrogasce. Naprotiv, članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva se pozovu na redovitu nedjeljnu misu u kojoj oni mogu sudjelovati kao čitači i pjevači, u kojoj se može i smije spomenuti i njihova obljetnica i njihov plemenit rad, ali tako da se ne stavlja u pitanje prvenstvo nedjeljne euharistije, njezinih čitanja, njezinih molitava i njezine poruke. Jer, to je nedjeljna euharistija, euharistijsko slavlje cijela župske zajednice.

b) Mjesto slavlja

Samo dostojanstvo euharistije traži da se ona slavi u crkvi, ako je to ikako moguće. Nepotrebno je i nedolično slaviti misu u vatrogasnom domu (da ostanemo kod toga primjera) ukoliko u istome mjestu postoji crkva. Osim toga, bude li se misa slavila u nekim društvenim prostorima, zasigurno će se tamo naći i oni koji će “silom prilika” biti na misi, a to nikome ne bi trebao biti cilj.

c) Misa – dio protokola?

Svećenik treba iskreno porazgovarati s organizatorima određenog slavlja, što oni zapravo žele. Koji puta oni misle da je jedini način da se svećenik “dobije”, upravo taj da ga se zamoli da slavi misu. Evo primjera. Recimo da mjesno kulturno-umjetničko društvo želi proslaviti desetu obljetnicu svoga djelovanja uz čobanac i veselicu, pa onda pozovu župnika da im tom prigodom odsluži misu. U tom ih slučaju valja strpljivo poučiti da će biti sasvim dovoljno da održi službu riječi ili da osobno župnik, da bi ih počastio, jednostavno predvodi molitvu prije večere. Vrlo je vjerojatno da će i oni sami biti puno zadovoljniji upravo tim rješenjem. Naime, ne bismo trebali dopustiti da misa bude tek dio protokola, gdje većina jedva čeka da se to završi. Ako ljudi neke stvari ne razumiju ili ne znaju gdje je prava mjera, mi ih trebamo poučiti i mi trebamo paziti na dostojanstvo onoga što nam je najsvetije – euharistijsko slavlje.

2. Neke obredne mise

a) Početak i kraj školske godine

Ovakvo misno slavlje dosta je uobičajeno i redovito se pokazalo da je veoma korisno. Potrebno je potaknuti školsku djecu, nastavnike i roditelje da sudjeluju u tome slavlju. Po sebi je prikladno da se slavi jedne nedjelje na početku, odnosno pri koncu školske godine. Osobito je važno da u pojedinim dijelovima slavlja aktivno sudjeluju pojedini učenici, nastavnici i roditelji (čitanja, molitva vjernika, ophod s darovima, pjevanje, zahvalna molitva). Poštujući gore navedena pravila o značenju nedjelje, može se upriličiti svečani ulazni ophod. Ukoliko misna čitanja ne čitaju uobičajeni čitači, važno je da se valjano priprave oni koji čitaju. To jednako vrijedi za molitvu vjernika i zahvalne molitve. Na početku školske godine prikladnim se pokazao ophod s darovima, gdje se uz misne darove (kruh, vino i voda) mogu donije i prikladni simbolični darovi (Sveto pismo, školska torba, lopta i sl.). U slavlju svršetka školske godine mogu se u ophodu s darovima donijeti dječji radovi, školski dnevnici, darovi koji označavaju neku karitativnu akciju koju su djeca provodila tijekom godine i sl. Dok se darovi donose, čitač može govoriti zahvalnu molitvu prilagođenu svakom pojedinom daru. Iza pričesti se može izreći ili otpjevati zahvalna molitva, odnosno hvalospjev. Naročito je prikladan hvalospjev “Veliča”.

b) Nedjelja zahvalnica – dani kruha

Zahvalna je molitva temelj svake prave molitve i zahvalno je bogoslužje temelj kršćanskog bogoslužja. Konačno, i sama riječ euharistija znači molitva hvale. I prije smo na našim seoskim župama s jeseni redovito slavili nedjelju zahvalnicu za sve plodove zemlje. Na sreću, i na širem društvenom planu razvila se manifestacija zvana dani kruha koja se izvrsno uklapa u već poznatu nam nedjelju zahvalnicu. I u ovom slavlju će biti važno angažirati što veći broj ljudi, kao i različite udruge. Svečana ulazna procesija može biti osobito prikladna, a ljudi će rado gledati i narodne nošnje. Prikladna molitva vjernika, ophod s darovima i molitva, odnosno, pjesma zahvalnica iza pričesti naglasit će zahvalni značaj svake, a posebno ove euharistije. Sve će to biti još ljepše, ukoliko se širi krug suradnika djelatno uključi u samo slavlje.

c) Misa zahvalnica na Staru godinu

Ova je misa za mnoge vjernike veoma važna. Ona će naizvan biti manje svečana od nedjelje zahvalnice. Međutim, ova misa ima svoju posebnu draž, jer u njoj redovito sudjeluju vjernici koji inače redovito dolaze na nedjeljnu misu i koji su došli pomoliti se i iskreno zahvaliti Bogu za dobročinstva u minuloj godini. To su oni kojima nije samo do izvanjskih manifestacija. Uobičajeno je da se na toj misi daje pregled župskih aktivnosti u protekloj godini, kao i statistički podaci o krštenima umrlima, vjenčanima… Važno je pri tome da se ne pretjera s izvješćima tako da ne padne u sjenu upravo euharistija koja je jedina bitna. Naravno, budući da je to misa zahvalnica, iza pričesti se uobičajeno pjeva himan “Tebe Boga hvalimo”.

d) Misa o različitim obljetnicama

Posebno snažan liturgijski i pastoralni doživljaj mogu biti euharistijska slavlja o nekim obljetnicama, kao što je npr. 25. ili 50. obljetnica misništva, “okrugla” obljetnica neke vjerske, humanitarne i ine časne udruge (crkvene bratovštine, župski zbor, Karitas, neka redovnička zajednica, škola, vatrogasci, Crveni križ i sl.). Razumljivo je da se župna zajednica raduje crkvenom i humanom djelovanju svih tih osoba i institucija, te da želi zajedno s njima u euharistijskom slavlju zahvaliti Bogu za njihovo djelovanje. U ovim će slavljima biti osobito važno pripaziti da ni institucija ni pojedinci ni njihovo djelovanje ne zasjene samu euharistije. To se slavlje, naime, ne smije pretvoriti u slavopojke pojedincima i organizacijama. Naprotiv u euharistiji slavimo Boga zbog tih ljudi i njihova blagotvornog djelovanja u zajednici. Bogu jedinom ide hvala! Slično kao i u prethodno navedenim slavljima, može se upriličiti ulazna procesija sa slavljenicima. Slavljenici će, prema prilikama, aktivnije sudjelovati u samoj euharistiji (čitanje i pjevanje). U molitvi vjernika i u zahvalnoj molitvi poslije pričesti bit će zgodno zahvaliti Bogu za ono specifično što su jubilarci pridonijeli izgradnji zajednice. Redovito ćemo biti u napasti da u misu uključimo pozdravne i zahvalne govore. To ne priliči misnom slavlju. Takve govore treba ostaviti za domjenak ili akademiju koja slijedi poslije misnog slavlja.

3. Zaključimo

Svim ovim slavljima jedno je temeljno i zajedničko: zahvaljujemo Bogu za ono što jesmo i što smo dobili, zahvaljujemo Bogu jedni za druge i za blagotvoran rad jednih za druge. Prigoda je to da počastimo one koji zavrjeđuju našu zahvalnost te da istaknemo one koji na poseban način djeluju među nama ili koji na poseban način žele Bogu zahvaliti. Dok molimo jedni za druge, dok zahvaljujemo jedni drugima za službu ljubavi mi iznad svega dajemo hvalu Bogu po kojemu je sve, od kojega je sve i u čijem Duhu, snagom Kristove milosti činimo dobro i već ovdje na zemlji izgrađujemo kraljevstvo nebesko.