Petak, 21 siječnja

Oživjeti po Božjem rođenju – razmišljanje uz 2. nedjelju po Božiću


Rođenje Božjeg Sina u povijesti značilo je veliku, po prorocima dugo najavljivanu, prekretnicu u povijesti ljudskoga roda. Prekretnica se dogodila time što je sam Bog odlučio do kraja izvesti svoj naum spasenja. O tome će sveti Ivan u današnjem evanđeoskom tekstu reći: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju imam kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. I ta Riječ – Mudrost koja se nastanila u Jakovu, to jest u židovskom narodu, bila je stvoritelj svijeta. Svemu što postade u njoj bijaše život i taj život je bio ljudima svjetlo. Isusovim rođenjem dogodilo se neviđeno čudo, dogodila su se tolika proturječja nama ljudima teško shvatljiva osim u svjetlu Božje ljubavi prema čovjeku. Doista, po nijemom Betlehemskom Djetetu Bog je na najglasniji način progovorio u ljudskom životu. Po njegovu tijelu podložnu smrti, Bog je oživio ljudski rod.

Stoga je Ivanovo promišljanje korisno i nama da o svemu ozbiljno razmislimo, jer i mi živimo u svijetu i vremenu mraka u kojem se potiskuje Božje svjetlo. Ne dopušta se Božjem životu da nam svijetli, čime čovjek izravno ugrožava vlastiti život. Živimo u svijetu u kojemu vlada zaborav Boga kao sustavna sljepoća uma i srca za Božje svjetlo. Kao da su nam uši tvrdo začepljene za Božji glas kojemu ne dopuštamo doprijeti do našeg duha. Živimo takvim načinom života u kojem nam je Bog tako udaljen jer mu hladnoćom svoga srca ne dopuštamo pristup i gluhoćom ga odbijamo ga iz svoje sredine, uslijed čega naš život dolazi na manje. Živimo u svijetu smrti kojoj smo podanici i žrtve jer ne doživljavamo Boga Ocem, niti ga častimo, slušamo i poštujemo kao vlastitog roditelja. Živimo u svijetu u kojemu se ograničeno svjetlo ljudskog razuma smatra dostatnim kako bi obasjavalo putove kojima je ići čovjeku, te ne vidimo niti da padamo u jamu beznađa i očaja. No sve to nas nuka da se ozbiljno zapitamo. Ako odbacujemo Božji život, zar nam ljudski može postati temeljem budućnosti? Ako ne upijamo savršenu Božju ljubav, zar možemo graditi na ranjenoj i ranjivoj ljudskoj? Ako ne prihvaćamo život po milosti Božjoj, zar ne vidimo da ćemo biti žrtve nemilosti ljudske? Ako ne prihvaćamo Boga kao Oca nebeskoga, zar će nam biti sveti i zemaljski roditelji? Zar možemo reći da živimo, ako smo udaljeni od središta života, od njegove punine i dubine?

Slavlje rođenja Sina Božjega želi u nama oživjeti sve dimenzije našega života koje zamiru i odumiru poradi ovakvog udaljenog načina života. Slavimo rođendan Onoga koji je kadar učiniti da Božji glas prodre u našu zaglušenu nutrinu, jer u njegovoj riječi ima neprocjenjive topline i jasnoće. Dok s ljubavlju izgovaramo njegovo im on je kadar našem ljudskom umu dati onog božanskog svjetla bez kojega je doista pomračen i izgubljen. Dok spoznajemo njegovu blizinu promatrajući ga nemoćna u jaslicama, spoznajemo da nam sam Bog dolazi ususret snagom božanskog života. Dok se čudimo ljudskoj nijemosti koju je kao Dijete izabrao želeći podijeliti našu ljudsku stvarnosti, ujedno se divimo Božjoj veličini koja je na čudesan ljudski i božanski način izgovorila svoju riječ.

Svjedoci smo danas lažnog čovjekoljublja i lažnih obećanja i ponuda na koje se uhvatio suvremeni čovjek. Svijet se danas prikazuje u ruhu čovjekoljublja i iznimne dobrohotnosti, ali najčešće svoje ponude pravi u rukavicama skrivajući prave namjere. Nije zato rijetkost da nas zavarava, obmanjuje i uzima nam ono najdragocjenije. Za šaku novca ili imovine uzima nam život, premda je obećavao da će nam ga dati. Vrijeme Božića za nas treba biti vrijeme raskida s takvim starim i ispraznim načinom života, te vrijeme opredjeljenja za novi, obnovljeni život. Božić je za nas vrijeme darovane punine koju nam daruje utjelovljeni Sin Božji. Isus nam očituje pravo Božje čovjekoljublje, ne ono koje nas hvata u zamke dugova, nego ono koje nam otpušta dugove. Svjedoči nam danas da prava ljubav Božja ne pritiska teretima kredita, kamata i hipoteka, nego nam oslobađa leđa od pritiska i tereta starih nagomilanih dugova i hipoteka grijeha koje nam troše život. Iskreno čovjekoljublje nije ono koje čovjeku obećava samo ispraznost i ispunja ga svojom prazninom, nego ono koje mu nudi da se napuni Božjom puninom i savršenim obiljem njegova života.

Stoga se danas nalazimo pred čudesnim događajem Božje ljubavi pred kojom ljudski razum zastaje, a riječ osjeća nemoć izraziti uzvišeno čudo, koje je opet tako neobično ljudsko i dohvatljivo. Sve želje i zebnje čovjeka sabrane su danas u Sinu Božjemu prisutnome među nama u ljudskom tijelu po kojem nam je postao sličan i blizak kako bi odgovorio na sva naša traženja, vapaje i molitve, kako bi naš život obdario Božjim životom. U svjetlu utjelovljene Božje Riječi i naša ljudska prima dužnu snagu, razumljivost i prepoznatljivost. Samo u svjetlu Božjega Svjetla čovjek može biti obasjan, samo u snazi Božjeg Života može biti živ. Samo onaj tko ispravno izgovara Ime Božje, može izgovoriti i ime čovječje. Samo onaj tko živi od Bića Božjega, ima istinski ljudski bitak. Neka rođenje Sina Božjega zahvati cijelo naše biće i neka preporodi naš život svojom božanskom snagom i svojim životom kako bismo mi primili neizrecivi život Božje Riječi, te kako bismo se, po njemu nastanjenom među nama, nastanili u vječnom zajedništvu života Presvetoga Trojstva.