»Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti.« (Iz 55,3)

Panika zbog prve pričesti i krizme


Ovih dana mi svećenici nemamo mira. Svaki trenutak jedan poziv, jedno pitanje, jedan zahtjev. Sve se svodi na datum, na proslavu. Naravno, riječ je o prvoj pričesti i krizmi. Postavljaju nam pitanje zašto se ne bi održali, unatoč nadbiskupovoj poruci? Dva su poziva jedan drugome suprotni. Kojemu povjerovati?

Mladići i djevojke – krizmanici, govore da su željni krizme. Kako je moguće, zašto se mora odgoditi susret s Duhom Svetim? Ja želim primiti sedam darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Kako ću bez njegove milosti i vodstva biti vjernik i svjedok Evanđelja? Zašto se ne bi, skromno, održala krizma kao nekad kad su samo dvije obitelji sjele za stol? Zašto? Važniji su mi ti darovi nego kumov dar i nova odjeća na svečanoj Misi.

Majke i očevi krizmanika mole zabrinuti za duhovi rast svoje djece koju su s mukom odgojili, na Kristov put doveli. Brinu za svoju djecu, žele da rastu u dobru pred Bogom i ljudima. Kako i ne bi kad su im bili primjer u molitvi, pohađanju svete Mise i vjeri. Ne shvaćaju ove čudne razloge kad epidemija pogađa samo one koji su u crkvi. Jauču, plaču, traže izlaz iz ove mučne situacije jer svojoj djeci, odgojenoj na kršćanskim temeljima, žele najbolje.

Tako bi, dakako, trebalo biti. No, situacija je, nažalost, sasvim drukčija. Tko mari za darove Duha Svetoga? Problem je u zauzetim restoranima, svratištima i hotelima gdje su rezervirali ručak za silne goste. Kako to otkazati, a platili su kauciju?

I to je potrebno, ali ne ovako. I krizma i prva pričest su se mogli održati u malom krugu – u obitelji, s kumovima. Ovo je prevršilo svaku mjeru. Prvo je postalo drugo. 

Ipak, moglo bi se reći da Bog ima dobru taktiku. Tijekom povijesti kad god bi se Crkva opustila, razvodnila, izgubila ono sveto što ju čini Crkvom, On je našao način da ju opameti. Ne čini se da je odgađanje krizme i pričesti za kasnije najbolji način. Nije problem u podjeli sakramenata, nego u onome što nakon njih slijedi. Problem je što smo krizmu i druge sakramente sveli na način koji nikoga ne obvezuje.