»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Periferno kršćanstvo

Snimio: Igor Brautović

Terminom periferija se označava nešto što je sporedno, što nije u središtu. Periferija može imati i pozitivno značenje kao kada netko živi na periferiji grada gdje je manje buke, smoga i stresa. Tako će netko selo i predgrađe u pozitivnom smislu nazvati periferijom. U negativnom smislu periferija označava nešto sporedno, nevažno, nebitno. Kod svake periferije najvažnije je pitanje kako razlikovati važno od nevažnog, bitno od nebitnog. Svaka religija, tako i kršćanstvo, ima određeno i specifično središte oko kojeg se onda razvija određena periferija koja može biti kako pozitivna tako i negativna.

U Katoličkoj Crkvi također postoji središte i periferija. Središte Katoličke Crkve je Isus Krist Sin Božji i Crkva kao vidljivi sakrament spasenja ustanovljen od Krista. Oko ovog središta formiraju se svi ostali elementi važni za katoličko poimanje religije kao što su različite kongregacije, dikasteriji, ali i crkveni dokumenti, enciklike, odluke, pravni propisi. U tom odnosu između Krista kao središta i ostalih elemenata crkvenog života postoje različite periferije, neke koje su pozitivne, dobre i korisne i neke koje su beskorisne, nepotrebne i štetne. Recimo, Katekizam Katoličke Crkve nije ništa drugo nego dokument ili pokušaj da se na jednom mjestu povežu središte i različite periferije crkvenog života i djelovanja u jednu razumljivu i integralnu cijelinu. Katekizam je primjer pozitivnog odnosa središta i periferije crkvenog nauka i razmišljanja.

Pojava periferije kao fenomena povezana je s nastankom brzog i prevelikog broja informacija koje opterećuju mozak i um prosječnog čitatelja i korisnika interneta. Ni Katolička Crkva nije izuzeta iz ove fenomenologije viška pa smo se našli u području novog iskustva crkvenog razmišljanja koje možemo opisati kao periferno kršćanstvo. Periferno kršćanstvo nije pitanje što je važno i što je nevažno, što je beskorisno i što je korisno. Periferno kršćanstvo je nemogućnost da se uslijed naglog, brzog i velikog priliva informacija razluči što je teološki i crkveno važno za kršćansko djelovanje i naučavanje, a što je korisno, potrebno i pobožno, ali ne toliko važno u teološkom smislu. Periferno kršćanstvo je nemogućnost da se od mnoštva drveća vidi šuma. Ogromna količina podataka koje prosječan kršćanin dnevno konzumira stavlja ga u položaj pasivnog potrošača vjerskih sadržaja od kojih neki nisu teološki niti važni niti potrebni za razumijevanje kršćanskog poimanja i razmišljanja o Kristu, Crkvi i spasenju. Periferno kršćanstvo je, da upotrijebim izraz jednog teoretičara umjetnosti (Boris Groys), mentalna nepomičnost kršćanskog uma pred sadržajem koji se niti tumači niti promišlja, nego jednostavno konzumira i troši. Zbog pojave fenomena perifernog kršćanstva s ogromnom količinom podataka i informacija sve se teže razlikuje što je važno i istinski potrebno za razumijevanje katoličkog poimanja određenih stvarnosti i što je nepotrebno, nevažno i ne toliko korisno.

Periferno kršćanstvo sa svojom podatkovnom i informativnom kvantitetom koja često višestruko nadmašuje kapacitet prosječnog mozga i njegove sposobnosti da upija i prima informacije, generira pojavu pomicanja središta na periferiju religioznog kršćanskog života. Kao kada privatne objave, poruke, različiti zavjeti i molitve postanu važniji od nekih teološko-dogmatskih promišljanja i naučavanja. Kao kada crkveni dokumenti, enciklike papa, saborski dokumenti postanu periferija i središte se pomjeri prema različitim savjetima o načinu kršćanske pobožnosti, molitava, hodočašća. Ne radi se o tome da je riječ o suprotstavljenim stvarnostima, kao da bi encikliku trebalo suprotstaviti pobožnosti ili neki crkveni dokument zavjetu. Periferno kršćanstvo nije fenomen sukoba između važnog i nevažnog, nego fenomen pomicanja središta na periferiju i periferije u središte zbog velike kvantitete informacija koje se svaki dan primaju o različitim temama iz kršćanskog života i djelovanja. Zbog tog prijenosa informacija između uma i podataka prosječni kršćanin sve češće gubi (ne svojom krivnjom) iz vida razliku između središta i periferije, između onoga što je važno i potrebno i onoga što nije. Dolazi do topljenja središta koje gubi svoju čvrstoću i stabilnost i koje se utapa u gomilu podataka i informacija koje prosječan kršćanin svakodnevno konzumira kao potrošač kroz različite vijesti, linkove, portale, socijalne mreže.

Drugim riječima, što je važnije: uvjerenje o Kristu kao Sinu Božjem ili vjera da određeni zavjet nekom svecu pomaže u nekom specifičnom životnom problemu? Rekli bismo kako je važno oboje, ali prema svom vlastitom mjestu u crkvenom promišljanju. Važnije je uvjerenje i vjera o Kristu kao Sinu Božjem nego zavjet svecu u određenoj životnoj prilici. Ne mislim da se ovo dvoje sukobljuje kao da bi jedno isključivalo drugo, nego se crta razdvajanja po važnosti i hijerarhiji gubi, čime nastaje fenomen perifernog kršćanstva. U takvom odnosu sve se teže može očuvati čvrsto središte i jezgro same vjere i ono što iz toga proizlazi, i sve se više i istina o Kristu kao Sinu Božjem i neka praktična pobožnost svode na istu mjeru važnosti u životu vjere, kao da je riječ o jednako važnim stvarnostima i poimanja.

Periferno kršćanstvo ne stvara nužno sukob, ali stvara brisanje jasnih i potrebnih granica između onoga što se naziva hijerarhijom istina. Periferno kršćanstvo briše granice između onoga što je teološki prevažno i onoga što je možda samo zanimljivo. Kao recimo kada se neki crkveni dokument ili papinska enciklika stavi u isti rang s komentarom nekog blogera i katoličkog novinara na neku ne toliko važnu temu za kršćanstvo i teologiju. Periferno kršćanstvo je podatkovna i informacijska religiozna poplava koja je pitanje  što je stvarno u Katoličkoj Crkvi potrebno vjerovati za spasenje učinila gotovo pa besmislenim i nerazumljivim jer pitanje zvuči u najmanju ruku nerazumljivo u svijetu gdje svaki dan prosječan kršćanski mozak konzumira ogromnu količinu vjerskih sadržaja sumnjivog i teološkog i vjerničkog kvaliteta.

I postavljeno pitanje nailazi na čuđenje i nerazumijevanje jer uslijed velike konzumacije podataka na njega se skoro pa i zaboravilo. Periferno kršćanstvo generira i specifičan odgovor na pitanje o tome što je potrebno vjerovati za spasenje. Odgovor je dvostruk i suprotan jer uslijed velikog broja informacija netko kaže da je potrebno vjerovati sve za spasenje, a netko da nije ništa potrebno vjerovati. Ovi odgovori skreću pozornost na gubitak jasnog razgraničenja između važnih i nevažnih, bitnih i nebitnih stvari koje treba vjerovati u kršćanskom korpusu vjerovanja, kao što, vjerujem, rijetki još uvijek znaju odgovor na pitanje što je zaista u Katoličkoj Crkvi potrebno vjerovati radi spasenja, a što nije i spada u manje važne i potrebne informacije i podatke o kršćanskom nauku i vjerovanju.